Zakon je jasan kada je u pitanju krivično-pravna zaštita maloljetnika, kao specifične kategorije, ali čak i sagovornici „EuroBlica“ bliski policiji i pravosuđu ističu da bi u nekim slučajevima trebalo izricati ozbiljnije i teže kazne prema njima, posebno prema onima čiji su dosijei prilično debeli i stalno se vraćaju kriminalu.

Oštrije kazne za maloljetnike u sukobu sa zakonom, neophodne su kako bi se uticalo na opštu prevenciju, odnosno da drugi maloljetnici ne čine teška krivična djela, smatrajući da će nakon njih biti amnestirani.

Jedan od primjera je slučaj Aleksandra K. (18) iz Bijeljine koji je policiji poznat još kao dječak od 13 godina, uglavnom zbog krađa starijih automobila.

Punoljetan je postao ljetos, a do tada iza njega je već bio dugačak popis počinjenih krivičnih djela.

U slučaju Aleksandra K, čini se, hapšenja nisu imala efekta, jer svaki put nakon puštanja na slobodu, on bi nastavio sa starim načinom života. Nedavno je i maloljetnik iz Trebinja, takođe od ranije poznat po krađama, nožem povrijedio drugog muškarca, a u Banjaluci njih nekoliko sumnjiče se za krađe.

Advokat Milan Petković, smatra da je u RS krivično- pravna zaštita maloletnika na visokom nivou, te da se njihova prava poštuju dobro.

- Najteža sankcija koja se može izreći jeste maloletnički zatvor, ali ona se ne izriče tako često. Može se izreći u posebnim uslovima, a najćešče za krivično djelo ubistva ili teže oblike razbojništva. U slučaju da vaspitna preporuka jednom nije dala rezultat, onda je sigurno ne treba ponovo izricati. Ako neko ponavlja krivična djela sigurno treba izricati neke od težih krivično-pravnih sankcija – smatra Petković.

Naši sagovornici ističu da zakon štiti prava maloletnika u krivičnom postupku, ali da se istovremeno može reći da je popustljiv prema onima koji se konstantno vraćaju krivičnim djelima.

- Jasno je definisano na koji način se u policijskoj stanici mora ispitati maloljetnik koji se sumnjiči za neko krivično djelo, a to podrazumijeva prisustvo većeg broja ljudi. Obavezno tu mora da bude roditelj ili staratelj, predstavnik Centra za socijalni rad ako nema roditelja, advokat, policijski službenik i zapisničar. Za okupljanje svih njih na jednom mjestu treba vremena, a po zakonu maloljetnik nakon hapšenja ne može da bude zadražan duže od 12 časova – priča naš sagovornik.

Ispitivanje je teško obaviti ako maloletnik bude uhapšen tokom noći, jer je u dva ili tri časa ujutro teško obezbjediti sve relevante osobe da dođu u policijsku stanicu.

Pojednostavljeno rečeno, tada maloljetnik bude pušten na slobodu. Jedan od problema je i kratak zakonski rok za izricanje policijskog upozorenja, nedostupnost sudije za maloljetnike, ali i problem obvještavanja roditelja ili staraoca posebno ako se radi o maloljetniku sa drugog područja.

Kao nedostatak naši sagovornici navode i kako sudovi dugo postupaju po maloljetničkim predmetima, ali i to što nema ustanova za provođenje vaspitnih preporuka, kao što su razne vrste savjetovališta ili angažovanje u humanitarnim organizacijama.

- Takva djeca, sklona činjenu krivičnih djela, uglavnom potiču iz disfunkcionalnih porodica, gdje su naslijedila obrazac ponašanja jednog od roditelja. Nažalost, neke od njih zbog ponašanja bi veoma trebalo skloniti sa ulice. U svakom slučaju, tužioci i sudije odlučuju na kraju koja mjere će biti izrečena prema maloljetnicima – kažu naši sagovornici.

Sudovi odlučuju o kaznama

Advokati, sudije i tužioci moraju da prođu posebnu obuku da bi postupali u krivičnim predmetima sa maloljetnicima.

Svaki sud ima diskreciono pravo da odluči koju će kaznu izreći, isto kao i prema punoljetnim osobama. Često se mogu koristiti vaspitne preporuke, obavezno javljanje u centar za socijalni rad, posećivanje određenih ustanova i drugo.