"Vršani i danas stoje ponosno! Gledajući naše selo, kuće, školu, crkvu i polja, svjedočimo da nas nisu uspjeli uništiti i da nikada neće moći. Neka je vječna slava i mir dušama nevinih žrtava, a neka se ovakvi zločini nikada i nikome ne ponove", poručeno je sa današnjeg skupa.

Regrutovanjem u "Handžar diviziju" rukovodio je vrhovni jerusalimski muftija El Husein, jedan od Hitlerovih najvjernijih saradnika, a primarni zadaci ove jedinice bili su uništenje antifašističkog pokreta u Jugoslaviji, olakšavanje povlačenja njemačkih trupa iz Grčke, etničko čišćenje srpskog stanovništva sa teritorija na kojima je divizija operisala.

Već nakon prvih operacija, "Handžar divizija" i "Princ Eugen divizija" stekle su zloglasnu reputaciju zbog svoje neviđene surovosti, naročito u odmazdama prema civilnom stanovništvu, a njihova bezobzirna dejstva bila su očajnički pokušaj da spriječe neminovni poraz nacističkog režima i njegovih satelita u Evropi.

"Tragovi zločina ne smiju biti zaboravljeni", poručili sa tužnog skupa na kome su se okupile porodice žrtava, antifašisti, predstavnici Gradske uprave Bijeljine, mještani i svi oni koji baštine sjećanje na nevine žrtve fašističkog terora.

"Handžar divizija" je za sobom ostavila krvavi trag, a njeni zločini ostali su upamćeni kao jedan od najmračnijih perioda Drugog svjetskog rata na prostoru Balkana.

Masakri koje je počinila nad nevinim civilnim stanovništvom, paljenja sela i brutalne egzekucije bili su dio šireg plana nacističkih saveznika da etnički očiste određene teritorije i eliminišu sve koji su se suprotstavljali njihovoj ideologiji.

Na skupu se čulo da obilježavanje sjećanja na njihove zločine danas služi kao opomena da zlo ne smije biti ponovljeno, a stradanje nevinih žrtava kao podsjetnik na hrabrost onih koji su se borili protiv fašističkog režima i njegove brutalnosti.

Prije dolaska u Vršane, ova zloglasna divizija već je poharala sela i gradove, čineći masovne zločine. U Jameni je ubijeno 50, a u Sremskoj Rači i Bosutu 223 civila.

Napad na Vršane bio je posebno okrutan, jer je selo važilo za uporište antifašističkog pokreta, a stanovništvo je aktivno podržavalo borce za slobodu. U zoru 16. marta 1944. godine, razulareni pripadnici "Handžar divizije" izvukli su iz kuća 82 mještana, među kojima su bile cijele porodice - Aćimovići, Božići, Grebići, Nikolići i mnogi drugi.

Imena nevino stradalih Vršanaca danas su upisana na spomen-obilježju, koje svjedoči o tragediji i opominje generacije koje dolaze.

"Godišnji pomen nije samo čin sjećanja, već i poruka da zločini ne smiju biti zaboravljeni, a ni oprošteni. Vršani i danas stoje ponosno! Gledajući naše selo, kuće, školu, crkvu i polja, svjedočimo da nas nisu uspjeli uništiti i da nikada neće moći. Neka je vječna slava i mir dušama nevinih žrtava, a neka se ovakvi zločini nikada i nikome ne ponove", poručeno je sa današnjeg skupa.