Običaj vjernika u mnogim mjestima je da na taj praznik iznose hranu na groblja. Hrana se dijeli sa ljudima koji posjećuju grob, uz pominjanje za spas duše pokojnika.

Običaj je i da sveštenik drži opelo upokojenima, a tada ukućani uzimaju pokoje zrno i bacaju ga na zemlju uz riječi “Večnaja pamjat, laka mu zemlja”.

Na groblje se obavezno iznosi kuvano žito, crno vino i svijeće.

U nekim krajevima se, ipak, ne izlazi na groblje, već se Zadušnice obilježavaju postavljanjem trpeze u domaćinstvu, dok se opelo održava u crkvi. Tom prilikom domaćin na papiru donosi imena svojih pokojnih predaka, kako bi svako od njih bio spomenut u molitvi.

Kod Srba vlada običaj da hranu koja se na Zadušnice nosi na groblje spremaju isključivo žene. Taj praznik se nikada ne obilježava u vrijeme posta ili posne dane.

Tada se peku kolači od bijelog brašna, prosfore, iznosi se rakija, vino, pivo, voda, a u nekim krajevima i žito.

Na groblje se nosi samo onoliko svijeća koliko se pokojnih pominje. U istočnoj Srbiji se vjeruje da svijeća upaljena na Zadušnice gori sve do sljedećih Zadušnica.

Takođe, postoji vjerovanje da će, ako se na Zadušnice ne upali svijeća, mrtvi godinu dana biti u mraku. Ukoliko grobu priđe neko sa strane, red je da se ponudi hranom iako je tuđ, jer se na taj dan niko ne odbija. Srbi vjeruju da je veliki grijeh ukoliko se na Zadušnice neko na groblju odbije ili otjera od groba.

Srpska pravoslavna crkva, u toku godine obilježava jesenje ili Miholjske zadušnice, zatim ljetnje Duhovske, proljećne uoči Velikog posta i i zimske, piše Dnevnik.