Prema posljednjim raspoloživim podacima kratkoročna potraživanja u privredi Srpske u 2018. godini iznose preko pet milijardi maraka što govori koliko je to, nažalost, izuzetno plodno tlo za ovaj specijalizovani biznis.

Prodaja i otkup potraživanja, dugova i kredita kako na domaćem tako i na stranom tržištu biće omogućena kroz Zakon o faktoringa koji je trenutno u fazi prednacrta pod ingerencijom Ministarstva finansija RS.

Zanimljivo je da je prostor Republike Srpske gotovo jedini dio evrpske teritorije na kojoj ne postoji faktoring, dok ga pojedine zemlje koriste više od četrdeset godina.

U prednacrtu budućeg zakonskog rješenja, a koje možete pogledati OVDJE, se navodi kako predmet faktoringa može biti otkup svakog postojećeg nedospjelog ili budućeg, cijelog ili djelimičnog, kratkoročnog novčanog potraživanja koje je nastalo po osnovu ugovora o prodaji.

Tako će na primjer, određeno preduzeće svoje potraživanje prema drugom pravnom subjektu koje nije starije od godinu dana moći prodati banci ili društvu za faktoring (faktor) a koje će uz naknadu preuzeti naplatu duga.

Pri tome onaj ko ustupa dug garantuje da je preneseno potraživanje oslobođeno zaloga, prigovora, tereta i ostalih prava trećih lica, odnosno da je po svim osnovama nesporno, pod uslovom da nije drugačije ugovoreno.

U slučaju da dužnik kasni sa isplatom duga, zatezna kamata pripada faktoru.

“Za prenos potraživanja sa onoga ko ustupa dug na faktora nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupilac dužan da u roku od pet dana od zaključivanja ugovora o faktoringu obavijesti dužnika o izvršenom prenosu potraživanja na faktora”, navodi se u prednacrtu zakona.

Takođe, kroz ovo zakonsko rješenje omogućen je i obrnuti faktoring u kojem faktor preuzima obavezu plaćanja dužnikovog nedospjelog budućeg kratkoročnog dugovanja prema dobavljačima uz saglasnost povjerioca.
Marko Đogo, profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu kaže za CAPITAL kako je ovaj zakon bio potreban Republici Srpskoj i njenoj privredi ali i da bi u njemu trebalo uvesti i određena ograničenja.

“Predment faktoringa ne bi smjela biti dugovanja građanja za kredite. Banke su prelikvidne što znači da bi svoja potraživanja mogla da prodaju po velikim diskauntima a onda bi se pojavili utjerivači dugova koji bi to kupovali. Ta mogućnost se mora isključiti”, kaže Đogo.

Pojašnjava kako je faktoring u razvijenim zemljama zamišljen na način da finansijske institucije koje na primjer plasiraju kredite ili imaju određena potraživanja ista prodaju trećim licima kako bi brže došli do sredstava za neku drugu investiciju.

“Ovaj zakon bi svakako mogao pozitivno uticati na likvidnost privrede pod uslovom da se usvoji. Ako bi se trgovanje potraživanjima dozvolilo samo privrednim društvima iz realnog sektora bez mogućnosti da u njemu učestvuju finansijske institucije sa lošim potraživanjima, to bi bio jako dobar zakon”, zaključio je Đogo.

Radnom verzijom zakona nije predviđeno trgovanje potraživanjima građana, ali s obzirom da je u pitanju prednacrt dokumenta koji je podložan izmjenama, to niko ne može da garantuje.

Podsjećamo donošenje ovog zakona je najavljeno još 2013. godine.

Faktoring u FBiH ne pomaže previše privredi
Zakon o faktoringu u Federaciji BiH je na snazi već duži period a ovaj posao obavljaju banke i jedno društvo za faktoring a koje je od nadležnih zatražilo dozvolu da se povuče sa tržišta.

Podaci Agencije za bankarstvo FBiH koja nadzire ovaj sektor pokazuju kako ovaj model ne utiče previše na dešavanja u privredi.

Naime, u prvoj polovini 2019 godine iznos otkupljenih novčanih potraživanja iznosi 88,5 miliona KM a ukupan broj zaključenih ugovora o faktoringu manji je petinu dok se broj aktivnih ugovora povećao za 33,8 odsto.

PKRS: Zakon će uticati na porast izvoza
U Privrednoj komori Republike Srpske kažu kako duži niz godina insistiranju na donošenju Zakona o faktoringu kako bi se poboljšao ukupni poslovni ambijent i indirektno uticalo na održavanje makroekonomske stabilnosti uz ublažavanje problema nelikvidnosti privrede, te dalji razvoj finansijskog tržišta.

“Primjenom faktoringa subjekti, koji se bave izvozom, mogli bi svoja potraživanja pretvoriti u likvidna sredstva i time popraviti svoje poslovanje, a nesumnjivo je da bi ovakav zakon uticao i na porast izvoza, te na povećanje uspješnosti realizacije izvoznih poslova, konkurentnosti na inostranim tržištima, kao i na uravnoteženje bilansa spoljnotrgovinske razmjene i platnog bilansa Republike Srpske”, kazao je Vladimir Blagojević, portparol komore.