Ovakvo alarmantno stanje dokaz je da ni katastrofalne poplave, koje su bile primjer od kolikog značaja su Crveni krst i spremne zalihe hrane i drugih osnovnih potrepština, nisu bile dovoljan razlog da nadležni ovom pitanju posvete više pažnje.

"Nažalost, kada su poplave prošle, ništa se nije promijenilo. Ja sam čak i prije toga svega sugerisala gradu i Civilnoj zaštiti da se zalihe moraju povećati, naša skladišta su prazna, nikakvih rezervi nemamo. Mene kao čovjeka koji je odgovoran u ovoj situaciji hvata panika", rekla nam je Željkica Ilić, sekretar banjalučke podružnice Crvenog krsta.

Prema njenim riječima, donatora nema, a grad ne daje novac.

"Ove godine nijednu marku nismo dobili, nikakvog sluha nemaju za nas, samo znaju reći da je budžet prazan. Shvatam da je situacija teška, ali valjda se moraju postaviti prioriteti, valjda Crveni krst, koji egzistira preko 100 godina u ovom gradu i obavlja jednu takvu humanu misiju, ima neki legitimitet", kaže Ilićeva.

Mihajlo Arsenić, sekretar Crvenog krsta Doboj, jednog od gradova koji je među onima koji su najviše stradali u poplavama, rekao je kako se nalazi u identičnoj situaciji kao i njegove kolege u Banjaluci.

"Situacija je takva da bismo sa ovim što sada imamo od zaliha prošli kao i u godini poplava. Snalazili bismo se kao i tada, sve u hodu, pa šta bude. Donatora nema, iz grada ništa ne daju", kazao je Arsenić.

Iz još jednog grada jako pogođenog poplavama, Šamca, kažu da smatraju kako im treba zaliha i više pomoći, ali da od toga "nema ništa".

"Smatramo da bismo morali imati više zaliha, ali ko će nam dati. Možemo mi  smatrati šta hoćemo ako nema odakle da dobijemo sredstva", navela je Danica Radulović, sekretar Crvenog krsta Šamac.

Da situacija nije ništa bolja ni u Federaciji BiH, potvrdili su nam iz Maglaja i Žepča, gdje su nam rekli kako od opština skoro ništa i da ne dobijaju, te kako zalihe ne postoje ili su minimalne.

"Što se tiče općine, mi od njih nemamo ništa posebno, nešto oko 5.000 KM godišnje, a i to je upitno i zavisi od veličine budžeta. Trenutno smo se sami snašli, pa smo obezbijedili neke nužne zalihe odjeće, madraca, higijenskih paketa, imamo jedan agregat, oko 40 isušivača. Hrane nemamo", kazao je Mirsad Mehinagić, sekretar Crvenog krsta Maglaj.

U Žepču navode kako će vlast, koliko god gledale neke druge interese, na kraju biti primorana da ovom važnom pitanju posveti više pažnje.

"Ja vam samo mogu reći istu priču kao i moje kolege, situacija je svuda skoro pa ista. Na kraju će vlast biti primorana da u nekom budućem periodu posveti pažnju ovom problemu jer će ih razne katastrofe koje se događaju sve više primorati na to", naveli su iz ove podružnice. 

Iz Republičke krovne organizacije Crvenog krsta nisu štedjeli riječi ogorčenja kada smo ih kontaktirali.

"Stanje je da ne kažem ponižavajuće, zaliha uopšte nemamo, ne daj bože da dođe do nekih katastrofa. Opštinske i gradske vlasti ne izvršavaju svoje obaveze koje imaju prema našim podružnicama. Šta reći tek o toliko firmi, niko od njih se ne bi sjetio da donira nešto Crvenom krstu, a neće te pare i hrana nama, nego gladnima i siromašnima", rekao je Đoko Mihajlović, generalni sekretar Crvenog krsta RS.

Od gradskih vlasti juče nismo uspjeli dobite komentare o ovom problemu jer je bio neradni dan, a ranije su neki nadležni isticali da nema novca u lokalnim kasama.

Registrovani kao udruženje

Nevenka Milanović, saradnik u stručnoj službi Crvenog križa FBiH, kao glavni razlog ovakvom stanju navela je status ove organizacije u BiH.

"Problem je u tome što smo mi registrovani kao udruženje građana, a ne kao humanitarno-zdravstvena organizacija koja je dio jedne globalne organizacije. Kada dođe do nekih konkursa za dobijanje sredstava, mi konkurišemo kao i svako drugo udruženje čime god da se bavilo. Što je nečuveno", izjavila je Milanovićeva.