Obrađuju zemlju

Dragiša Makarić (58), poljoprivredni proizvođač, kaže da je nekad u Brocu bilo oko 650 domaćinstava. Situacija se drastično promijenila. Danas ima mnogo praznih, kako mještani kažu, pustih kuća u ovom selu. Ima mnogo i samaca, ljudi kojima su neophodne tuđa briga i pomoć. Sjeća se velikih ekonomskih migracija krajem prošlog vijeka, kada su mještani Broca išli trbuhom za kruhom, kako kaže, u Suboticu i druge gradove po Vojvodini.

- Nekad ode jedno čeljade, ali ostane još dvoje ili troje u kući. Nekako se moglo živjeti od obrađivanja zemljišta. Kad sam bio dijete, u odjeljenjima u školi bilo je po 45 učenika, po sedam generacija ispred ili iza mene. Sada se svake treće godine rodi jedno dijete. Šta da ti dalje pričam. Ni da smo Hirošima ne bismo ovako opustjeli. Posao se jedino može dobiti uz pomoć političke stranke. Mladi nemaju ovdje nikakvu perspektivu. Zato i odlaze - kaže Makarić.

Joco Laketić (80) 13 godina bio je na čelu Mjesne zajednice Brodac. Onako, volonterski. Sada, kaže, ni za novčanu nadoknadu ljudi neće da se prihvate izgradnje lokalne infrastrukture.

Jeftina hrana 

- Proizvodnja hrane je skupa, a hrana je jeftina. Imamo sušne godine, a još se nismo ni od poplave oporavili, one iz 2014. godine - ističe on.

Radovan Stević (75) zaradio je njemačko-francusku penziju. Trideset godina proveo je u pečalbi. Trenutno obrađuje oko 100 dunuma zemlje. Radovan tvrdi da hljeb nikad nije bio jeftiniji, jer se za jednu dnevnicu može kupiti tridesetak vekni hljeba.

Prodavnica im je i kafana i pozorište 

Ljubiša Matković u šali kaže da još jedino on uspijeva nekako zadržati ljude na selu, tako što ih okuplja u svojoj prodavnici.

- Da nema moje prodavnice, ljudi ne bi imali gdje da izađu. Ovo im je i kafana i pozorište. Često ponavljamo da smo svi mi godinama „sistematski uništavani od idiota“, parafrazirajući onaj poznati film. Tako nam bude nekako lakše, da preguramo svaki novi dan - kaže Matković.