S druge strane, grad Zvornik je u pograničnim naseljima Branjevo, Pilica i Lokanj uspio riješiti isti problem.

Mještani sela u južnom dijelu Semberije pokazuju nam bunare koje više ne koriste, a nekad su im bili jedina izvorišta vode. Izgradili su ih njihovi djedovi, a oni danas uglavnom koriste hidrofore. Međutim, problem vodosnabdijevanja nisu riješili.

Ljudi u ovim selima imaju i privredne subjekte koji takođe kubure s dragocjenom tečnošću. Boban Tanasić je kopao dva bunara do čak pedeset metara dubine, ali bezuspješno.

- Iskopao sam 51 metar na kraju moje njive i ništa, nema vode. U posljednje dvije godine nivo vode opada u bunarima i veći broj naših domaćinstava nema vode nikako. Vatrogasci cisternama dovoze vodu - kaže mještanim sela Glavičice Boban Tanasić.

Nekoliko puta su se obraćali Gradskoj upravi u Bijeljini da ona počne rješavati problem vodosnabdijevanja. Poslednji put prije mjesec dana, ali i dalje ostaju bez odgovora.

Apel nadležnim upućuje i lokalni sveštenik u Glavičicima Rade Tanacković. Crkva posvećena Rođenju Presvete Bogorodice nalazi se pored školskog objekta i mjesne ambulante.

- Voda je prioritet danas da bi čovjek mogao da živi na seoskom imanju. Vodovod bi značio svima, i školi, crkvi kao i ambulanti - ističe Tanacković.

Dok ova sela čekaju dragocjenu tečnost, u susjednim naseljima Branjevo, Pilica, Lokanj, grad Zvornik je uspio obezbijediti vodu mještanima tako što je uložio 15 miliona KM u izgradnju vodovoda.

Grad Bijeljina je u sjevernom dijelu Semberije, prije gotovo dvije decenije, izgradio vodovod. Sela u južnom dijelu još čekaju na tzv. projekat "Јužni prsten vodosnabdijevanja".