Mnogi radnici u Novu godinu ušli su sa starim problemima. Primjer tome je bijeljinska šećerana, kojoj vlasti srpske iz godine u godinu obećavaju riješenje statusa.
Radnici 5 godina bez plata i doprinosa, zainteresovanih investitora ima mnogo, pa ipak, nikome nije jasno šta se još uvijek čeka. Ovaj gigant, jedini ovakve vrste u BiH i dalje čeka da Vlada RS izabere investitora
Vrata pogona, radnici odavno ne otvaraju. Unutra mrak, hladnoća i miris vlage. Pogoni stoje i propadaju. Ovdje je vrijeme odavno stalo.
Miodrag Stjepanović, predsjednik Sindikata radnika Fabrike šećera: “Ne uplaćuju se doprinosi, ne uplaćuje se za zdravstvenu zaštitu, za penziju. Evo,ima nas veći broj koji sad trebamo u penziju ,a fali nam staž”
Po osnovu plata i neisplaćenih doprinosa, dug prema radnicima dostiže 25 miliona
Meho Fafulić, direktor Fabrike Šećera kaže: „To su neka sredstva koja treba uložiti odmah i to će biti uslov našda bilo koji investitor koji uđe u fabriku,mor a prvo izmiriti obaveze prema radnicima“
A zainteresovanih investitora ima mnogo. No Vlada RS-a ga, već godinama bira.
Miodrag Stjepanović, predsjednik Sindikata radnika Fabrike šećera: “Toliko smo puta do sad prevareni. Obećavali su -“krenuće”, te-“sledeći mjesec”, te opet “sledeći”. I evo, već 4 godine to se odgađa - nedelju dana, mjesec dana”
40 miliona KM , trebalo bi biti uloženo da šećerana opet oživi: No gigant, jedini ovakve vrste u BiH, koji u lancu proizvodnje zapošljava 10 000 ljudi, za manje od 3 godine investitoru bi vratio uložena sredstva.
Sa druge strane, 40 miliona daleko je manja cifra od one koja se svih ovih godina izdvaja na uvoz šećera u BiH , dok je domaći gigant koji ima kapacitet da podmiri bh potrebe za šećerom, ostavljen da propada.