Nešto visočije temperature neuobičajene za jedanaesti mjesec u godini nisu spriječile vrijedne domaćine u Semberiji da otpočnu sezonu tradicionalnog svinjokolja.

U posljednjoj dekadi novembra skoro ispred svake kuće pucketa vatra, krčka se mast, a uz pokoju ljutu majstori svog zanata uređuju meso i prave kobasicu.

Ovih dana veselo i radno je i pred porodičnom kućom Dikića u Amajlijama. Utovili su ove godine šest svinja, pa će mesa i mesnih prerađevina tokom zime biti u izobilju.

Miodragu Nikoliću je na gazdinstvu Dikića za vrijeme svinjokolja pripalo zavidno I odgovorno mjesto glavnog majstora koji nam priznaje da bez obzira na veći obim posla uz dobru organizaciju sve ide kao po loju.

Govoreći o funkciji koja mu je pripala, Miodrag nam kaže da se što šta mora znati, kako zastoja u poslu ne bi bilo, I da bi se što više I bolje uradilo.

Neće, uvjerava nas, Miodrag ovom domaćinstvu zahvaliti mesa a ni slanine. Biće masti,koja zagorjeti ne smije, ali I dobrih čvaraka. A da bi se sve uradilo kako tradicija nalaže u posao se bez dobrog noža I drugog neophodnog alata ne smije krenuti.

Svinjokolj je tradicionalno mjesto okupljanja i podrške među komšijama, rodbinom i prijateljima, ali i prava prilika da se sumiraju rezultati iz prethodne proizvodne sezone, ali ono što je sigurno, imaće se šta tokom zime i meziti, dok se budu kovali planovi za narednu proizvodnu godinu.

Neće biti seoskog domaćinstva u Semberiji u kojem se neće na šporetu krčkati pasulj i kiseli kupus, bogati osušenim svinjskim rebarcima.

A meso će na sušenje tek nakon što četiri nedjelje odleži u takozvanoj salamuri, dok će se kobasica nad dimom naći za samo jedan dan nakon što bude napravljena.

Nakon nekoliko sedmica u sušnici, domaći suhomesnati proizvodi su spremni da idu na trpezu. I tako svake zime…

A početkom marta naredne godine otpočeće sa tovom svinja Dikići od kojih će i novembra naredne godine, biti, mesa, masti, slanine, kobasice  i čvaraka.