Partizanov duel protiv AZ Alkmara u Hagu bio je isključivo za one sa jakim srčanim mišićima i želucem koji može da podnese kombinaciju slatko-kiselo-gorko. Partizan je 88 minuta igrao vrhunski fudbal, vozio taman koliko je trebalo, krstario bezbrižno ka evropskom proljeću, a onda je otkazalo - sve.

 Trener crno-bijelih Savo Milošević slabo spava od četvrtka uveče. Kako i ne bi, kada je i on bio svjedok fudbalske rapsodije svog tima, koji je možda najzrelijom partijom krčio put ka pobjedi u Holandiji, a onda, dječje naivno, pogubio sve "klikere i sličice" i tugaljiv napustio igralište.

- Trudim se da zaboravim sve što je bilo, jer je u fudbalu samoubistvo razmišljati o ružnoj prošlosti. Fudbal je danas takav, dinamičan, brzo se odvijaju stvari, ono što je prošlo morate da ostavite iza sebe - kaže Savo Milošević.

Dakle, 88 minuta fudbalske bajke, pa samo četiri minuta košmara. Mnogo je pitanja, svi su i danas pametniji od drugih, vrti se priča oko ta četiri minuta fudbalskog samoubistva, skoro sa predumišljajem. A, Milošević postavlja sebi i svim "analitičarima" jedno pitanje:

- Šta se na kraju vrijednuje - onih 88 minuta koji su tako djelovali protiv ozbiljne ekipe u Evropi, i da li je uopšte neko mogao to da zamisli prije šest mjeseci, ili ovih poslednjih pet minuta utakmice?

I za kraj, Milošević se osvrnuo na kritike na svoj račun.

- Već sam priznao da sam pogriješio sa izmjenama u Hagu. Međutim, kada smo u prvom meču sa Alkmarom u Beogradu vodili sa 2:1, pa remizirali na kraju sa igračem više, zamjerali su mi što smo igrali baš ofanzivno. Sada, kada smo u finišu u Hagu čuvali rezultat, kritikuju me što smo bili defanzivni - zaključuje Milošević.

Partizan u nedelju od 15 časova gostuje kod "fenjeraša" Mačve, u Šapcu. Na papiru djeluje da je ovo dobra prilika da se zaliječi duboka i bolna evropska rana iz Holandije.

- Uvijek su nam domaći mečevi posle evropskih bili baš teški. Ovaj je još teži zbog emotivnog stanja u kojem se nalazi ekipa - priznaje Milošević.