Preletova stvar "U noćima bez sna" izvedena kod Milene i Dragana, u kultnom "Obrazu uz obraz" sedamdesetih, oda je gradu koji nestaje, "srpskom Njujorku" kako neki kažu.
I da, zaista, taj grad dvije decenije uoči raspada Aleksandrove Juge koju je "nemušti Zagorac" preliskao i prisvojio kao svoju tvorevinu, bio je mjesto u kojem ako niste bili niste ništa uradili u svom životu. Da li on bio život običnog smrtnika ili onih koji su imali nekakve karijere, u muzičkom, književnom, sportskom ili bilo kojem drugom smislu.
Obični smrtnici su, naravno, iz provincija često išli ka tom velegradu. Neko da bi posjetio rodbinu, neki zbog međunarodne utakmice, a neko pak zbog posjete Beku ili Kluzu. Konfekcijskim gigantima 70tih sa posebnim mirisom.
Taj miris u Bijeljinu će ući početkom 80tih, na mjesto gdje se danas nalazi kafe La Bella Maria.
Jedan od bijeljinskih dječaka, u godinama kad se svaki miris, svaka slika, događaj urežu u sjećanje, odlazak u prestonicu vječito pamti prije polaska u osnovnu školu. Jer ući u prestonicu gdje vas prvo čeka Geneksova kapija, a onda s desne strane zgrade koje imaju one "tv prozore" ne mogu a da se ne urežu u sjećanje.
Uslijedila bi posjeta Kluzu i Beku, u kojim bi se dva puta godišnje "oblačilo od glave do pete" jer je otac imao tu mogućnost zbog angažmana u Bagersko bodarskom preduzeću, sa beogradskom matičnom adresom.
Po povratku u Bijeljinu redale su fotke za porodične albume, uglavnom kod fotografa koji je imao radnju gdje je danas Šicin hotel. Snijeg je na tim fotkama dao posebnu sliku, jer se u BG išlo zimi i s proljeća. Dva puta godišnje. S proljeća sačuvane su fotke iz BN parka iz nekog razloga.
Slikalo se sa kačketima, maslinastim Beko kaputićima, Kluzovim sviterima... Svašta je tu bilo iz BG prestonice. Dječak je bio srećan, a u tinejdž godinama uslijediće odlasci do Loznice gdje su se mogle kupiti patike konversice.
Vartekosov "butik", preko puta centralne opštinske zgrade, davao vam je mogućnost da sa Levi's farmericama i jaknom obojite početak školske godine.