Događanja u Regulatornoj agenciji za komunikacije BiH, gdje Savjet ministara BiH ignoriše rezultate konkursa i za direktora postavlja kadar SDS-a mimo zakona, ili sukob između SNSD-a i DNS-a zbog čelne pozicije u "Elektrodistribuciji Pale" samo su posljednji primjeri prakse koja postoji već godinama.

Adis Arapović, iz Centara civilnih inicijativa, ističe da u BiH postoji oko 20.000 rukovodećih javnih pozicija koje predstavljaju politički plijen partija koji one nakon izbora međusobno dijele. Objasnio je da postoje tri osnovne koruptivne djelatnosti kako partije, putem ljudi koje postavljaju na ta mjesta, koriste te resurse. Jedna djelatnost je, kako je istakao, direktno izvlačenje novca i stvaranje "crnih fondova", koje najčešće koristi uski oligarhijski stranački kružok uz svoje tajkune s kojima su povezani. Druga djelatnost je, kako je naveo, zapošljavanje partijskih kadrova pomoću kojih učvršćuju stranačku infrastrukturu, dok kao treću ističe namještanje tendera i izvođenje javnih radova kroz koje se zapošljavaju favorizovane firme.

"Sve je to omogućeno kroz fleksibilno zakonodavstvo, koje putem načela promoviše efikasnu, racionalnu, politički neutralnu i autonomnu javnu upravu, ali na nivou prakse i farse od javnog konkursa se postavljaju podobni politički kadrovi", naveo je on.

Prema njegovom mišljenju, rješenje je omogućiti transparentan javni konkurs, na kojem bi kriterijumi bili isključivo stručnost i kompetentnost, a ne da, kako je istakao, u praksi partije sa lista biraju ljude nezavisno od toga kako su rangirani.

"Nijedno društvo nije profitiralo kroz ovakvu klanovsku paradigmu - gdje god se ne poštuje princip meritornosti upravljanja javnim dobrom kroz transparentnost i odgovornost, tu ne može biti progresa. Gdje god je država imala diskrecionu slobodu da imenuje kadrove, ti kadrovi su u pravilu donosil nered, nerad, neracionalnost, nedomaćinski odnos i korupciju", rekao je on.

Asim Mujkić, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, ističe da je problem i u tome što partije u BiH nisu demokratske.

"One vrlo brzo po uspostavljanju gube doticaj sa realnim interesima naroda koji, navodno, predstavljaju i kako vrijeme odmiče, one su sve udaljenije od građana, i vi možete vidjeti u izjavama političara kada oni pominju narod, to su njihove projekcije kako oni narod zamišljaju. Potpuno se izgubio doticaj sa stvarnošću i taj raskorak se sve više produbljuje", istakao je on.

Rješenje je, po njegovom mišljenju, da se partije vrate izvornom značenju partijskog rada i iznutra se demokratizuju. "Vi morate doslovno izaći u narod. Naravno da se to kod nas neće desiti, jer ovdje nikad niko nije pitao šta narod želi, nego se putem svojih medija i obrazovnog sistema koji kontrolišu građani instruiraju šta je to što treba da žele i na taj način se stvara slika koja se odlično poklapa sa interesima oligarhija povezanih sa političkim strankama", istakao je on.

Svetlana Cenić, ekonomski stručnjak i bivši ministar finansija RS, ističe da je problem što je cijela BiH partijska država i da je nebitno koja partija je na vlasti - po njenom mišljenju, i sadašnja opozicija će se ponašati kao sadašnja vlast, kao što će sadašnja vlast, a buduća opozicija ukazivati na kriminal onih koji su ih zamijenili. Ona upozorava da javnost prihvata kao normalnu praksu da stranke prave sporazume po kojima se raspoređuje kojoj stranci pripadaju koje javne funkcije.

"U zakonu piše da to ne smeju da budu politički kadrovi. A oni izađu javno na televiziju i kažu da je njihovoj partiji pripalo ovo ili ono mesto, a mi to sve gledamo i ćutimo. Onda ne trebaju ni konkursi, šta će nam to kada se to ne poštuje", kaže ona.