U prvom ešalonu su zvezdaši Marko Marin iz Gornjih Podgradaca i Srđan Babić iz Banjaluke, sa kojima je, zbog lokalnih veza, u Džoninom albumu na privilegovanom mjestu košarkaš Ratko Varda, bivši partizanovac porijeklom iz Gradiške.

Dugačak je spisak zajedničkih snimaka s poznatima.

Među njima su pjevači Peđa Medenica, Sejo Kalač, Milan Stanković, Dženan Lončarević, Saša Kapor, Jovan Perišić, Dejan Matić, Darko Filipović, Rada Manojlović, Slađa Alegro, Andreana Čekić, Marinko Rokvić, glumci Dragan Bjelogrlić, Zoran Cvijanović Šojka, Maja Mandžuka, Enes Bešlagić, Nikola Pejaković, rok grupa THCF, “Evrokrem Barabe”, “Beogradski sindikat”, roker i gradiški zet Bora Čorba, novinar Mašan Lekić…

– Svi oni rado pristaju da se sa mnom slikaju… Čak smo snimili i više video poruka po scenariju koji sam smislio za nekoliko sekundi. Dok sipam gorivo, uvijek razmijenimo poneku riječ, brzo uspostavim kontakt. Tu je obavezno neka šarmantna pošalica. Sve ostalo je rutina – objasnio nam je Džona susrete s poznatima.

Ipak, među njegovim favoritima izdvaja nekoliko sportista i pjevača. Andreana Čekić, porijeklom iz Kozarske Dubice, na njegovu molbu je, na benzinskoj pumpi, snimila video poruku. Dejan Matić je ljudina, kao i Marinko Rokvić, koji se često na pumpi, kaže Džona, raspituje za njega.

– Marinko, kada se stvori velika gužva na granici, traži da mu pomognem kako bi lakše prešao u Hrvatsku. Nema tu potrebe za njega urgirati; kada ga narod vidi, svi ga puštaju preko reda. Skromnošću me isto tako impresionirao glumac Zoran Cvijanović, a partizanovac Varda pravdao se da je njegova sestra igrala košarku u Crvenoj zvezdi, da me ne bi razočarao u navijačkom smislu – raspreda Džona iskustva s poznatima sa kojima selfije pravi i na drugim mjestima, gdje god se za to ukaže prilika.

Njegovi prijatelji, kolege sa benzinske pumpe i ostali sugrađani nisu naročito upućeni u svijet poznatih kao on.

– Često me pitaju, ko je ovaj ili onaj. Oni prepoznaju samo glavne face, Mitra Mirića, Marinka Rokvića, Boru Drljaču, Boru Čorbu, Dragana Džajića i još ponekog. Zato ja uvijek imam odgovor da treba biti informisan, gledati TV, čitati novine, ići na utakmice, koncerte, na predstave, a ne samo u kladionice i kafane – objašnjava naš sagovornik, prepoznatljiv po stalnim “zasjedama” za poznate ličnosti.

On je tema mnogih komentara i akter anegdota koje često prepričava.

– Mene ovdje, čak u cijeloj regiji, svi poznaju. Zbog toga su  moje kolege s pumpe nagovorile neku djevojku da me zamoli za selfi. Prišla mi je zgodna djevojka i ljubazno zamolila: “Pošto ste Vi poznati, htjela bih se slikati s Vama”. Ko te nagovorio, upitao sam je i odmah raskrinkao svoje radne kolege, koji su ponekad ljubomorni na lijepe i poznate cure sa kojima se slikam, dopisujem, viđam u različitim prilikama – ispričao nam je Slobodan Karlica Džona jednu od mnogih anegdota.

Ipak, on je imao i loših iskustava zbog nastojanja da uvijek bude na važnim javnim skupovima, gdje se okuplja mnogo ljudi i poznatih osoba. Jedino se ne slika s političarima. Oni ga, veli, ne motivišu niti privlače.

– Nekoliko mojih prijatelja, među kojima i Bojan Majdanac, radni kolega s pumpe, bili smo na vječitom derbiju u Beogradu. Htjeli smo da podržimo voljeni klub i našeg zemljaka Marka Marina. Poslije utakmice, u kafiću, bili smo odjeveni u crveno-bijele dresove. Napali su nas protivnički navijači. Meni su razbili nos i pobjegli; bio sam modar i u zavojima nekoliko dana – opisao je Džona iskustvo iz Beograda koje ga nije pokolebalo na sportskom putu.

Spotovi s mamom

Slobodan Karlica Džona je autor veoma popularnih, šaljivih video spotova koji na društvenim mrežama imaju višemilionske preglede. Spotovi su na različite teme, o kamionima i avionima, pivu, vinu i rakiji, Podgradcima, fudbalu i koječemu. Džona je scenarista, reditelj i glumac, a njegova prva saradnica i filmska koleginica je mama Gordana.

– Mama je čestita seoska žena koja razumije moje ideje. Njoj ne treba mnogo objašnjavati, ona odmah shvati suštinu svoje uloge. Uglavnom sve snimimo iz prve, u kući, pored šporeta, u dvorištu, bašti, pod drvetom, bez ponavljanja, i to je uvijek dobro. Oboje se poslije nasmijemo, jedno drugo oslovljavamo kolegama, a narod to gleda, zove nas, šale se. Nas dvoje time uveseljavamo sebe i druge, zabavljamo se, život činimo zabavnim i lijepim – ispričao nam je Karlica, veoma aktivan i u podgradačkom KUD-u, igrač folklora, fotograf amater, ljubitelj prirode i muzike.