Nutricionista-dijetolog i praktičar funkcionalne medicine Aleksandra Lišanin objašnjava kako malim promjenama u tradicionalnom receptu možemo da dobijemo nutritivno kvalitetniji namaz.

– Ajvar je koncentrat paprike, koja sadrži brojne korisne materije. Među njima su karotenoidi, biljni pigmenti sa antioksidativnim svojstvima, koji učestvuju u zaštiti ćelija od oksidativnog stresa i važni su za normalno funkcionisanje imunskog i kardiovaskularnog sistema. Paprika sadrži i fenolna jedinjenja, koja imaju antioksidativna i potencijalna protivupalna svojstva, kao i biljna vlakna važna za crijevnu mikrobiotu, osjećaj sitosti i regulaciju nivoa šećera u krvi – navodi Lišanin.

I dok paprika ajvaru daje nutritivnu vrijednost, pažnju zaslužuje i ulje koje se koristi u njegovoj pripremi. Prema riječima nutricioniste, i u industrijskoj i u domaćoj pripremi ajvara često se koristi rafinisano suncokretovo ulje, koje se tokom ukuvavanja dugo zagrijava. U obe vrste pripreme mogu se dodavati i konzervansi i kiseline, dok se u industrijskoj proizvodnji koriste i stabilizatori radi postizanja ujednačenog izgleda i produženja roka trajanja, prenosi KurirZdarvlje.

Kako pripremiti nutritivno kvalitetniji ajvar?

Papriku najpre treba ispeći, oljuštiti i dobro ocediti, a zatim samleti ili sitno isijeckati. Pripremljena paprika ukuvava se na tihoj vatri, uz mešanje drvenom varjačom, bez dodavanja ulja, sve dok se ne postigne željena gustina.

– Na kraju se dodaje so, ajvar se sklanja sa vatre, a zatim se umeša hladno cijeđeno suncokretovo ulje. Po želji se može dodati i malo bundevinog ulja, koje obogaćuje ukus. Dodavanje ulja na kraju pripreme smanjuje njegovo izlaganje dugotrajnom zagrijavanju, a istovremeno omogućava bolju apsorpciju karotenoida iz paprike, jer su ova jedinjenja rastvorljiva u mastima – sugeriše nutricionista.

Pinđur – nutritivno još bogatija varijanta

Za još bogatiji sastav nutricionista preporučuje pinđur, odnosno kombinaciju pečene paprike, plavog patlidžana, bijelog luka i začina.

– Papriku i patlidžan potrebno je ispeći, oljuštiti i dobro ocijediti, zatim samljeti ili sitno isjeckati. Povrće se ukuvava bez ulja, na tihoj vatri, uz miješanje drvenom varjačom. Kada se postigne željena gustina, dodaju se bijeli luk i začini po ukusu, a nakon skidanja sa vatre i hladno cijeđeno ulje. Kombinovanjem različitih vrsta povrća dobija se širi spektar fitojedinjenja i biljnih vlakana, što doprinosi nutritivnoj raznovrsnosti, sitosti i regulaciji glikemije. Antioksidativna jedinjenja iz paprike, patlidžana, bijelog luka i začina dodatno obogaćuju sastav ovog namaza – navodi nutricionista.

Ipak, i tradicionalno pripremljen ajvar može biti deo uravnotežene ishrane. Kako ističe Aleksandra Lišanin, nije potrebno odreći se tradicije da bismo unaprijedili kvalitet obroka – ponekad je dovoljno promijeniti samo jedan korak u pripremi.