Njih tri nastupale su za selekcije Srbije, a najveću podršku imale su od porodica iako je Rio de Žaneiro udaljen na hiljade kilometara. Prošle godine Čađo je u Banjaluku donijela zlatnu medalju sa Evropskog prvenstva, a ove bronzu sa najveće svjetske sportske smotre. Ujedno, to je prvo odličje sa OI koje dolazi u grad na Vrbasu poslije 1988. godine kada je Slađana Golić osvojila srebro na Igrama u Seulu, kao i rukometaš Ermin Velić, koji se okitio kolajnom iste boje.

- Utakmicu za treće mjesto gledalo je nas tridesetak u jednom kafiću, jer nismo svi mogli da stanemo u stan. Kada je meč završen, jednostavno nisam mogla da kontrolišem emocije nakon što je moja sestra osvojila medalju. Slavili smo dugo, jer ovo se ne dešava svaki dan i Saša je zajedno sa ostalim ušla u legendu. Kratko smo se čule nakon utakmice i u njenom glasu sam osjetila veliku sreću i radost. Jedva čekam da dođe u Banjaluku - izjavila je sestra Saše Čađo, Vanja Čađo.

Njihov otac Čedomir takođe je bio presrećan.

- Sad smo na emotivnom leru i ne vlada neka euforija. Utakmica je završena kako smo očekivali i čekamo Sašu da dođe pa da sa njom proslavimo ovaj fenomenalan uspjeh. Ona je svoj posao odradila maestralno, donijela je svježu krv u ekipu koja ima pozitivnu energiju, a sve igračice se maksimalno zalažu. Velika je stvar da sportista iz Republike Srpske odradi tako veliki posao u ekipi Srbije, koja je mnogo više uređena i sport u njoj je na višem nivou nego u Srpskoj i BiH. Saša nije uspjeh sistematskog rada kod nas, već isključivo njenog zalaganja i podrške porodice. Ministarstvo porodice, omladine i sporta novčano je podržalo troje sportista iz RS koji su nastupili za BiH u Riju, a smatram da bi i sportisti iz RS koji nastupaju za Srbiju trebalo da imaju isti tretman - rekao je Čađo.

Veselo je bilo i u porodici Bošković u Bileći, a otac srebrne odbojkašice Tijane, Ljupko priznaje da se nije mnogo nervirao tokom finala. Kako kaže, za njega su Igre završene poslije pobjede u polufinalu protiv SAD.

- Bilo je ovo nezaboravnih desetak dana. Bileća, a vjerujem i cijela Srpska, disali su kao jedan, baš kao i naši sportisti. Ne žalim previše zbog zlata, jer sam bio prezadovoljan plasmanom u finale. Vjerujte, više sam navijao za vaterpoliste, jer bi bila velika šteta da se jedna ovakva generacija oprostila bez olimpijskog zlata. Na sreću, sve se dobro završilo, a za djevojke ima vremena, mlade su - rekao je Bošković.

Tijana, nažalost, ni poslije finala nije mogla na zasluženi odmor i slavlje zbog srebra.

- Čuli smo se u četiri časa ujutru po njihovom vremenu, jer je baš Tijana sa Bjankom Buša dva časa provela na antidoping kontroli. Ipak, na kraju je sve dobro prošlo i vjerujem da su djevojke na najbolji način proslavile veliki uspjeh - rekao je Ljupko.

Ekspedicija Srbije danas bi trebalo da stigne u Beograd, a Bilećani neće čekati da Tijana dođe u svoj grad, nego će se organizovano zaputiti u prestonicu Srbije.

- Koliko sam čuo, ići će jedan autobus navijača. Šta da kažem, hvala svima. Jedva čekamo da stigne kofer medalja, a kada prođe oficijelni dio, Tijana će nekoliko dana provesti i kod kuće - zaključio je otac srebrne odbojkašice.

Tijanina saigračica iz nacionalnog tima Brankica Mihajlović dolazi iz Brčkog. Porodica Mihajlović veoma emotivno je doživjela, ne samo finalnu utakmicu sa Kinom, nego i cijeli turnir.

- Ne spavamo danima. Finale smo gledali u kući i skupilo nas se dvadesetak. Navijali smo kao da se nalazimo u Riju, poslije prvog seta smo već vidjeli zlato oko Brankičinog vrata, ali, nažalost, to se nije desilo. Čuli smo se sa njom, sve djevojke su prilično tužne i nisu mogle da spavaju cijelu noć. Mislim da nema razloga za to, jer je srebro istorijski uspjeh i one će toga biti svjesne kada se slegnu sve emocije - rekla je sestra srpske odbojkašice Petra Mihajlović.

Odbojkašice, kao i ostatak srpske delegacije, danas stiže u Beograd, a u Brčkom ne mogu da dočekaju povratak Mihajlovićeve.

- Komšije, poznanici i sugrađani su uzbuđeni, gotovo kao i mi. Telefon nam stalno zvoni i prava je ludnica. Ponosni smo na nju, svaku utakmicu i na klupskom nivou proživljavamo sa mnogo emocija, a njoj je bio san da se pojavi na Olimpijskim igrama kad je počela da trenira sa deset godina. Sada je osvojila medalju, ušla u najbolji tim turnira, ali bi to priznanje rado mijenjala za onu sjajniju medalju - naglasila je Petra.

Sportisti iz RS

Osim pomenutih sportistkinja, sa ovih prostora su još kajakaš Milenko Zorić, koji je rođen u Sanskom Mostu, dok su iz Banjaluke tim menadžer srpskih košarkašica Jadranka Trkulja, kao i fizioterapeut istog tima Branko Stojnić. Među srpskim košarkašicama je i Dragana Stanković, koja je rođena u Novom Gradu, ali živi u Beogradu.

Transparent

Navijači fudbalskog drugoligaša Ilićke 01 iz Brčkog razvili su na meču protiv Leotara (1:0) transparent podrške za sugrađanku Brankicu Mihajlović.

- Naš ponos, naša dika, ponosna je Republika. Brankica Mihajlović - stajalo je na transparentu.