"Savinski bukvar", iz kojeg se učio pravopis prije tri vijeka, kao kompletno enciklopedijsko štivo, nastao je 1692. godine u Rusiji. Bio je namijenjen kako odraslima i djeci, tako i ženama, što je bilo neuobičajeno za to doba. 

"Štampan je u Rusiji u periodu Morejskog rata, u periodu u kojem je Balkan zahvatio veliki ratni požar.  

Štampali su ga monasi Ruske pravoslavne crkve, ali i trebinjski kaluđeri, arhimandrit i monasi manastira Savina u Herceg Novom, kako je i prenesen na Balkan", pojasnio je doktor Goran Komar, dugogodišnji istraživač srpske istorije iz Herceg Novog. 

Prvi "Savinski bukvar" priređen je, kako kaže, na način što su u njega uvrštena ne samo slovenska, već i grčka i latinska slova, a iz ovog bukvara je pismenosti svojevremeno učen i Petar Drugi Petrović Njegoš. 

"Značaj ove knjige je i u tome što svjedoči o činjenici koliko je bilo bitno obrazovanje za naš narod tadašnjeg doba, svjedočeći o kontinuitetu obrazovanja koje je postojalo u ovim krajevima još od najranijih vremena", rekla je Vesna Andrić, predsjednica Udruženja "Ćirilica". 

Dodala je da je ovo udruženje nakon samo godinu dana postojanja dobilo svoju prvu knjigu. 

Bukvar je najprije stigao u manastir Tvrdoš, odakle ga je, nakon razaranja ove svetinje u 17. vijeku, u manastir Savinu prenio otac Leontije Avramović. Tako je ova knjiga postala i jedna od organskih veza ova dva bratska manastira i dva bratska grada Trebinja i Herceg Novog.