Na koji način da svoje mjesto prebivališta dokažu oni koji nemaju dom i žive na ulici, da objasne nisu znali ni nadležni za sprovođenje zakona, a čini se ni oni koji su ga donijeli.

Koliko nadležni nisu razumjeli ono što su sami donijeli, pokazuje i činjenica da se u tekstu zakona kao valjan osnov za prebivalište smatra jedan od pet dokaza, uključujući i dokaz o vlasništu ili suvlasništvu stana ili posjedu stana, kuće ili drugog objekta za stanovanje, kao i ovjerena izjava stanodavca da pristaje da određena osoba bude prijavljena na njegovoj adresi, što u startu isključuje beskućnike.

U zakonu stoji da je isti regulisao  prijavu beskućnika, koja će se sprovoditi u saradnji s organima socijalnog staranja.

Na drugoj strani, centri za socijalni rad navode kako ih niko nije obavijestio o tome te da im je zakon i više nego nejasan.

Potvrđuju to i u Javnoj ustanovi Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo.

"Situacija je i više nego nejasna, šta se očekuje od nas, na koji način ćemo mi utvrđivati mjesto prebivališta, iskreno zaista nismo načisto. Otvorili smo tu temu, proučili smo izmjene i dopune zakone i formirali neke svoje stavove, ali bez pojašnjenja i instrukcija Ministarstva ne možemo ništa. Generalno, imamo problem s nadležnima kada dođe do donošenja zakona", navode iz Centra i ističu da, iako su kontaktirali Ministarstvo unutrašnjih poslova, nikakav odgovor nisu dobili.

Iz Ministarstva civilnih poslova BiH, koje je donijelo zakon, saopštili su da su za sprovođenje prijava lica bez doma nadležni organi socijalnog staranja, starački domovi, gerijatrijske i druge specijalizovane ustanove.

"Ove ustanove su dužne da dostave relevantne podatke o adresama stanovanja štićenika i korisnika svojih usluga. Licu koje nema mjesto i adresu stanovanja niti sredstava kojima bi moglo namiriti potrebu stanovanja, nadležni organ socijalnog staranja može omogućiti da prijavi prebivalište na adresi ustanove socijalnog", navode u Ministarstvu i dodaju da očekuju da primjena ovog zakona ispuni razloge njegovog donošenja.

"To su, prije svega, uspostavljanje pouzdanih evidencija prebivališta i boravišta građana, unapređenje sistema ličnih dokumenata, uspješna međunarodna saradnja, omogućavanje praktične primjene propisa u vezi s elektronskim potpisom", rekli su u Ministarstvu civilnih poslova.

U Centru za socijalni rad Banjaluka dijele mišljenje kolega iz Sarajeva i kažu kako treba utvrditi praksu postupanja i održati zajedničke sastanke svih institucija zaduženih za ovaj proces te analizirati primjenu zakona.

"Dosad nismo imali nijedan zahtjev nekog od beskućnika za prijavom, ali i zakon je nedavno donesen tako da je i dalje u nekoj test fazi. Imamo određenih problema s jednim brojem beskućnika za koje smo sigurni da su samo fiktivno prijavljeni u Banjaluci te po tom osnovu mogu ostvarivati prava u ovom gradu tako da zbog toga podržavamo određene promjene u zakonu", naveli su iz JU Centar za socijalni rad Banjaluka.