Loša reputacija, koja je pratila tattoo-biznis, definitivno je stvar prošlosti, a ljudi se odavno tetoviraju na svim mogućim mjestima, pa vjerovali ili ne i na vratu - svjež trag karmina koji je trebalo sačuvati od brisanja, počinje priču za InfoBijeljina ovaj umjetnik rođen u Borovu, otkrivajući nam tajne svoga posla.

- Koliko dugo se bavite crtanjem tetovaža?

Sa crtanjem sam se počeo baviti u osnovnoj školi, još tada sam otkrio da mi crtanje i slikanje dobro ide. Godinama sam vježbao crtanje, da bih evo i napredovao s vremenom. Tetoviranjem sam se počeo baviti još davne 1993. godine. Naravno, počelo je sve od igle i konca, da bih nakon nekog vremena improvizivao svoju prvu mašinicu od elektro motorića i tehničke olovke. Tek nakon par godina zaradio sam i za prvu profesionalnu mašinu, iako je, moram reći u to vrijeme teško bilo doći do takvih  stvari kao što je tattoo oprema. Kasnije sam počeo da radim i crtanje obrva, oslikavanje motora, automobila....kaciga i svega ostalog što može da se iscrta.

Da li se sjećate prve tetovaže koju ste napravili, i kako je ona izgledala? 

Prva tetovaža je bila na meni, rađena  iglom i koncem - pokušaj da se nacrta vikinška sjekira, grozno je izgledalo.

Danas se mnogo ljudi odlučuje na tetovažu. Koji bi im savjet dali, i na šta sve moraju paziti?

Pa, profesionalnost i higijena na prvom mjestu, mislim na biranje tattoo majstora koji će uraditi tetovažu, bio to ja ili neki od kolega. A savjetovao bi im  da ne rade tetovažu ako je stvarno ne vole, jer pokajaće se kad tad, zasmetaće im u nekom trenutku.Dosta sam momaka i djevojaka tako odgovorio, dođu, kažu da hoće tetovažu, a ne znaju ni šta, ni gdje. Kroz priču sa njima shvatim da to rade jer je “in” - moderno, a svaka moda brzo prođe, dok tetovaža ostaje zauvijek.

Da li postoji neki vremenski period u kojem nije preporučljivo da se ljudi tetoviraju ili…?

Naravno. Najbolje vrijeme je u jesen ili zimu iako se najčešće tetovira u proljeće i ljeto. Ljeti se nikako ne preporučuje tetoviranje zbog sunca, mora, znoja, prašine i toga što je koža uglavnom isušenija. Uglavnom dolaze da se tetoviraju pred odlazak na ljetovanje, a tada ih moram odbiti, jer sa svježe urađenom tetovažom nije preporučljivo izlaziti na sunce, prvo zato što boli, jer svaka tetovaža se tretira kao opekotina, a drugo sunce utiče na sam kvalitet slike.

I nakon što čuju savjete za tetoviranje, možda jedno od glavnih pitanja, osobe koja razmišlja o tetoviranju jeste, da li tetovaža boli, pa evo i ja Vas pitam, da li tetovaža boli?

To je najčešće pitanje! Ja kažem da ne boli, pecka malo, a opet to je individualan osećaj i zavisi od mjesta gdje se radi tetovaža..... kada me to  pitaju, kažem im da se prvo uštinu na mjestu gdje žele tetovažu, a zatim na podlaktici, da uvide razliku.... Mada, svako od nas ima drugačiji prag boli, ali najbitnije je da se jako odlučite za tattoo, jer ako ste jako odlučili da se istetovirate lako ćete ignorisati bol. Zvuči čudno, ali je činjenica. Npr. klijent koji želi tetovažu, u 99% slučajeva se neće žaliti, dok oni koji to žele imati zato što je to fora, njih već boli. Bol postaje intenzivnija kada se radi preko 5-6 sati jer je onda koža već iziritirana, ali u takvom slučaju prekidam tetoviranje i ugovorim termin za drugi tretman. 

Koliko je sterilizacija bitna u toku cijelog procesa?

Na prvom mjestu je sterilizacija pa tek onda umjetnost. Svaki studio bi trebao imati suvi sterilizator. Koristiti nove igle nakon svake tetovaže, nositi rukavice, sve što je u dodiru sa rukama treba biti presvučeno najlonom. Dezinficirati sve radne površine i tek onda su idealni uslovi.

Pravila kojih se uvijek trebate pridržavati ukoliko se odlučite  za tetoviranje: uvijek nova sterilna igla otpakovana pred mušterijom, sterilni dijelovi mašinice, čist prostor rada.....i proverjen tattoo majstor.....pare nisu bitne kada je zdravlje u pitanju.

Koji su to najtraženiji motivi za tetoviranje?

Na žalost i motivi se mijenjaju kroz vrijeme i modu. U početku su to bili zmajevi, škorpije, kasnije tribali...Vrlo je malo originalnosti, uvijek sam pokušavao i u velikom broju uspijevao da ubijedim ljude da budu originalni i kroz priču sa njima crtao im njihovu sliku,želju...

Ko su Vaše najčešće mušterije?

Radio sam svim generacijama tetovaže, s tim da se držim toga da maloljetnicima ne radim, a uslov je da moraju doći sa jednim od roditelja ukoliko roditelji daju saglasnost.Obično je to neka  manja slika, jer ta djeca rastu i razvijaju se, a tattoo gubi oblik. 

Najneobičniji zahtjev koji ste imali za tetovažu?

Iskreno da kažem, nema mjesta na ljudskom tijelu gde nisam radio tetovaže , čak su me jedna mušterija probudila  u 4 ujutro,  jer je čovjek došao sa tragovima ruža za usne na vratu, pa je tražio da mu to istetoviram dok se ruž nije izbrisao.

Koja je najzahtjevnija tetovaža koju ste radili?

To je bila tetovaža preko metar dužine - tetovaža zmaja.Protezala se od lijeve lopatice, preko vrata, lijeve ruke i spuštala se na lijevu stranu grudi. Tetovažu sam radio ukupno 45 sati odnosno dva i po mjeseca, svake nedelje 3 do 4 sata rada.

Da li mušterije dolaze da im ponekad prepravite tetovažu?

Da, i to je često,  jer da bi uštedjeli pare ljudi rade kod neprovjerenih nazovi majstora tetovaže, a to uglavnom ne ispadne kako treba, pa onda dođu na prepravke. Dobro je kada samo slika nije urađena kako treba, ali na žalost ti "stručnjaci" uglavnom naprave takve rane, da ostaju veliki ožiljci ili pak koriste boje sumnjivog kvaliteta, pa rane teško zarastaju...Imao sam par takvih slučajeva na prepravci, a to je jako teško ili nikako popraviti.

Pored bavljenja tetoviranjem, Vi izrađujete i zanimljiv nakit od govođe kosti?

Da, prije nekih petnaestak godina čitajuci “Blic” našao sam  zanimljiv tekst o jednom penzioneru iz Kikinde koji  pravi nakit od goveđe kosti. Naravno, nisam mogao odoliti izazovu , pokušao sam napraviti isto  i uspio u tome. Relativno dobro mi ide, a po komentarima drugih ljudi usudio bih se reći i više od toga.

Da li imate neke planove za budućnost?

Nekih velikih planova nemam, više su to želje i nadanja da nastavim da radim posao koji volim, a to su tetovaže, crtanje...

Piše: Snežana Milošević