Dvadesttrogodišnja Bijeljinka Maja Đokić  muzikom se bavi već  dugi niz godina. Po  završetku  niže muzičke  škole  (2009) godine u klasi Biljane Jefimić upisuje  Srednju  muzičku  školu  isto  u  Bijeljini i  to  dva  smjera  vokalno-instrumentalni (smjer-klavir) i  muzički saradnik (TO).

Muzikom se, kako navodi, počela baviti zahvaljujući svojoj mami koja je još u najmlađem uzrastu primjetila da ima talenat za muziku. 

„Bila sam jedno živahno dijete koje je stalno, pjevušilo i igralo, i iz tog razloga me je mama igrom slučaja odvela na prijemni u osnovnu muzičku školu. Položila sam prijemni i iako sam bila jako mala i iako  potičem iz muzički neobrazovane porodice, odlučno sam rekla mojim roditeljima da je klavir jedinini instrumet koji ja zapravo zelim svirati (iako je tada u muzičkoj školi postojalo još dva instrumenta da se sviraju, violina i harmonika)“, objašnjava Maja za portal InfoBijeljina.

Poslije završetka srednje muzičke škole, odlučuje upisati instrumentalni smjer u Istočnom Sarajevu zbog, kako navodi, kvalitetnih profesora glavnog predmeta, prvenstveno njenog profesora Zorana Jančića u čijoj je inače i klasi.

„U Istočnom Sarajevu nas je primljeno veoma malo i prijemni je bio jako težak i naporan, što je i karakteristično ne samo za muzičku akademiju već i za sve ostale akademije, ali mi je drago što sam sa svojim trudom i radom uspjela položiti i biti prva na rang listi“, ponosno objašnjava ova mlada umjetnica.

Interesantno je da je Maja jedan od tri studenta koja je uspjela upisati Akademiju. Pored nje upisala je djevojka iz Sarajeva i Beograda. Mlada Bijeljinka je učestvovala i na mnogobrojnim nastupima i takmičenjima, gdje je osvojila brojna priznanja i nagrade. 

„Veoma rado se sjetim republičkog takmičenja u srednjoj školi koje se te godine održavalo u Prijedoru i gdje sam uzela prvu prvu nagradu. Ta nagrada je bila veliki motiv za moj dalji rad, samim tim što je nas par takmičara koji smo bili prva nagrada uvažena prof Nevena Popovic prof sa muzičke akademije u Beogradu odvela da sviramo i imamo svoj nastup u Kolarčevoj zadužbini.Takodje se sjetim svog nastupa i predstavljanja svoje škole i države u Pragu, kao i nastupa na Hvaru gdje nas je ugostila uvažena prof Sonja Radojković“, ističe Đokićeva. 

Kada je riječ o stipendijama, Maja je dobijala brojne, od kojih je najbitnija „Ardea“. Kao učenik generacije dobitnik je stipendije od strane opštine sve četiri godine redovnog studiranja, a Ardea  je internacionalni muzički masterklas koji je održan prvi put ove godine prije samo sedam dana.

„Ja sam stipendirana da pohađam besplatno časove solo klavira kod renomiranog profesora u Evropi, koji predaje na frankfurtskom konzervatoriju, Arnulf von Arnim ali i kamernu muziku kod Davida Grigorijana. Dobitnik sam stipendije za učešće na ovako značajnom muzičkom seminaru koji je trajao osam dana i gdje je samo učešće na ovom masterklasu koštalo oko 300 evra“, objašnjava Maja, te dodaje da su sa četiri akademije samo iz BIH a to je akademija  Istočno Sarajevo, Sarajevo, Mostar i Banjaluka birali po dvoje stipendista studenata koji će dobiti cjelokupnu stipendiju za pohađanje masterklasa kod ovakvih renomiranih profesora.

Maja je nastupala i nekoliko puta u Predsjedništvu BIH, te joj je, priznaje, bila velika čast i privilegija. Tako je 2016. i 2017. godine nastupila u Predsjedništvu BIH na Bozićnom prijemu kod člana predsjedništva BiH iz RS-a Mladena Ivanića. Značajno je napomenuti da je te 2016. godine po prvi put Badnjak unesen u zgradu Predsjednistva BiH poslije rata. Za nju je ovo bilo predivno iskustvo i ovom prilikom se zahvaljuje Predsjedništvu.

Pored ovog prijema, kao učenik generacije Maja je bila i kod Predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika 2013. godine koji je organizovao za sve učenike generacija iz svih škola RS.

Kada je riječ o posvećenosti ovoj vrsti umjestonosti na području Bijeljine, Maja ističe da je jako loša, te da, kako ona navodi, gotovo da i ne postoji, i da je glavni razlog tome što nema ko da prezentuje ovu gradnu umjenosti. 

„Mogu slobodno i nažalost reći da je u Bijeljini jako loša posvećenost što se tiče ove umjetnosti. U Bijeljini ne postoji polukoncertni a kamoli koncertni klavir. Moramo se složiti da je jako tužno da jedan ovako veliki grad - grad u kome sam se ja rodila i za koga sam vezana i u kome sam se školovala, nema uslove da bi se mogao održati jedan koncert klasične muzike jer  jednostavno klavir ne postoji a posjeduje recimo jednu onako veliku novu, uslovnu zgradu (Centar za kulturu), gdje bi se kultura vrlo lako mogla promovisati“, ističe Đokićeva, te dodaje da je jako tužno i poražavajuće da vi postignete određeni uspjeh, toliko godina vježbate radite i trudite se, a ne možete to nikome pokazati jer u vasem gradu zapravo ne postoji klavir.  

Maja planira uskoro diplomirati, i nastaviti master, kao i baviti se sviranjem, ali i pedagoškim radom. 

„Voljela bih jako svoje znanje koje sam stekla i još uvijek stičem prenijeti i na druge mlade naraštaje, jer je muzika nešto posebno i ona je jednostavno lijek za sve. Ona oplemenjuje, i to je jedan univerzalni jezik kojim se svi muzički obrazovani ljudi u svijetu mogu sporazumjeti“, zaključuje na kraju razgovora Maja Đokić.