Smatra se da Hrvatima srpski zvuči veselo, srčano i rustikalno, dok Srbima hrvatski zvuči otmenije, pristojnije, čak i romantično.

 

To često može dovesti do smiješnih situacija. U leksici ima dosta razlika (susjed/komšija, tisuća/hiljada, domovina/otadžbina), no narodi međusobno dobro razumije i ove riječi.

 

Stranac koji uči jedan ili drugi od ova dva jezika će svakako razumjeti oba, ali odmah će se “čuti” koji je naučio. Ove su suptilne razlike takve da čak ni mi, izvorni govornici, ne možemo da “fejkujemo” govor svojih susjeda bez da neko vrijeme živimo tamo i uhvatimo žargon i naglasak, odmah ćemo zapravo biti uhvaćeni, prenosi b92.

 

Kada je riječ o pismu, tu ipak ima više razlika jer Srbi koriste ćirilicu, a Hrvati latinicu. Mlađi Hrvati ćirilicu gotovo uopšte ne poznaju, dok su generacije koje su se školovale za vrijeme Jugoslavije ćirilicu naučile u osnovnoj školi.