Skoro je da nema domaćinske kuće u semberskim selima, a da se u njoj ne čuvaju stari crkveni kalendari još iz prve polovine prošlog vijeka. Kada istekne godina za koju su namjenjeni, stavljaju ih u ormare, u kutije, ispod poslaganih ćilima, u kofere... 

Svuda gdje se čuvaju porodična dokumenta, fotografije i druge uspomene. 

Greota je, vele Semberci, da se baci crkveni kalendar kada mu istekne vrijeme. Malen je, kao džepna knjižica, i lako se čuva, a u njemu je, na onom praznom prostoru poslije svakog mjeseca, štošta zapisano, što je značajno za porodicu i cijeli kraj. Pokatkad i za naciju.

U nekim kućama crkvene kalendare čuvaju još iz vremena nastanka Kraljevine Jugoslavije u prošlom vijeku. Domaćini su u njih zapisivali kakvi su bili prinosi žitarica, kada su rađana djeca, a kasnije i unučići, ko su dužnici, a kome je, opet, on dužnik, kakvo je vrijeme bilo, šta se značajno događalo u tom vremenu... 

Mnogo je zapisivano, a te bilješke imaju istorijsku vrijednost, jer je u nekim kalendarima zapisano kako je počeo Drugi svjetski rat u Semberiji i Bijeljini, kako je narod postradao... 

Sa malo riječi na jednom nevelikom parčetu kalendarskog papira, jedan domaćin iz Velike Obarske, zapisao je - da su njemački avioni u aprilskom ratu 1941. godine nadlijetali ovu ravnicu i njen grad, da su padale bombe, da su parne mašine na mlinovima, ciglanama i pilanama dugo trubile upozoravaći narod da je novi počeo rat.

Većina domaćina u kalnedare je zapisivala kada bi trebalo da bude prinova u stočarstvu, kada je pao prvi snijeg, kada je oluja uništavala ljetinu, kada su bili povodnji, požari, ali i kada su pšenica i kukuruz dobro rodili.

Za nepovjerovati je koliko je zapisano o događajima, naoko malim i nezanimljivim ali posve značajnim. Neki od tih zapisa pravi su međaši svekolikog života u pojedinim porodicama, selima, gradu, ravnici...

Mogli su to domaćini sve to što im se događalo, čak i opširnije, zapisivati i u đačke sveske, bar su njih tada imali, ali su se svi redom opredjeljivali baš za male crkvene kalendare. 

U nekim porodicama svaki novi dan počinje otvaranjem kalendara i provjeravanjem da li se može tog dana raditi ili je praznik – crveno ili pojačano boldovano, pojačano crno „slovo“ kada se u domaćinstvu zavjetno ne obavljaju veći poslovi.

I sada je tako u Semberiji. U eri kompjutera. Mali crkveni kalendari su i dalje nezamjenljivi u većini domaćinskih seoskih kuća. 

I dalje se zapisuju značajni događaji, pa čak sada i telefonski brojevi.

"Ova godina će biti bez većih padavina. Kiše će biti krajem aprila i početkom maja, onda malo u julu, pa tek onda u kasnu jesen", tvrdi Boro Matić iz Broca kod Bijeljine.

Ovaj domaćin svoju vremensku prognozu za godinu tumači na osnovu zapisa iz malog, važećeg, nedavno kupljenog crkvenog kalendara. 

"U našoj ravnici poljoprivrednici pažljivo prate vremenske prilike između katoličkog i pravslavnog Božića, počev od 25. decembra stare do šestog janura nove godine. To je dvanaest dana, a toliko u godini ima mjeseci. Dan ima 24 časa, koliko je približno i dana u mjesecu. Piše se kakvo je vrijeme bilo u predzorskim časovima, kada nastaje novi dan, što odgovara početku mjeseca i nastavlja se do ponoći. Podne odgovara polovini mjeseca i slično", objašnjava Boro.

Uprkos savremenim sredstvima masovne komunikacije i internetu i dalje su u Semberiji glavni i najvažniji mali crkveni kalendari.

Tihomir Nestorović