Da li je takvo izvještavanje prevazišlo granice koje postavlja ne samo etički kodeks, već i dobar ukus? I da li Srbija tone u nasilje ili takav utisak kreiraju mediji?

Crna hronika prodaje novine. To se može zaključiti iz sve detaljnijeg izvještavanja medija. Bez brige o dostojanstvu žrtve ili uzmeniravanju javnosti što je, pored moralnog, kršenje i profesionalnog kodeksa.

„Često u posljednje vrijeme u našim medijima se pojavljuju podaci o žrtvama koji predstavljaju zadiranje u privatnost što također predstavlja kršenje Kodeksa. I na kraju, ono što je možda najopasnije, prikazivanje tih brutalnih scena može imati dugoročne posljedice jer na žalost u društvu imamo veliki broj ljudi koji mogu biti inspirisani tom medijskom pažnjom i da to kod njih izazove poriv da naprave neki sličan incident“, kaže Vukašin Obradović, Nezavisno udruženje novinara Srbije.

Da li Srbija tone u nasilje ili mediji „pumpaju“ priče teško da neko ima odgovor u zemlji čije socijalne službe još nisu u stanju da se suoče sa veličinom ovog društvenog problema. Psiholozima je međutim jasno da su decenije suočavanja sa ratovima, dramatičim promjenama političkih sistema i siromaštvom koje ih redovno prati ostavili posljedice na svakome od nas.

„Ono što je dio modernog vremena to je urušavanje porodice i porodičnog sistema i nedostatka dovoljno podrške, a pri tom izloženost velikom nasilju na raznim planovima, ne samo na ulici, na medijima već i u kućama iza zatvorenih vrata o kojem se ne priča i za koje sistem zapravo nema dovoljno dobru ni prevenciju ni rješenja kada taj način nasilja i života bude prepoznat“, objašnjava Sanja Bratina, psihološko savjetovalište "Novi prostori"

Koliko je Srbiji bitna ova tema govori i to da zvanični Zavod još nije objavio statistiku krivičnih djela počinjenih u prošloj godini. Podaci iz prethodnih, ipak ukazuju da je poslije poboljšanja u prvoj deceniji ovog vijeka broj podnetih krivičnih prijava ponovo počeo da raste od 2010. godine.