Rafael Nadal je prije nekoliko sedmica objavio da odlazi u penziju i ono što se očekivalo dobrih godinu i po dana, sada se i dešava.

I premda je bilo nas koji smo, da kažem, nisu svi blagonaklono gledali na njegovu nedosljednost u tom periodu, vjerovatno svima koji vole tenis je žao što je kraj bukvalno tu.

Rafa je emotivnom porukom, kako to obično biva već godinama unazad, putem društvenih mreža rekao „zbogom“ tenisu i svim trofejima, navijačima i slavi aktivnog igrača.

Konačno se pomirio sa tim da njegovo tijelo nikad više neće moći da izdrži napore kojima se dvije decenije izlagao.

Pomirio se i sa tim da neće moći da stigne Novaka Đokovića, što je bilo ljudski da želi. Sudbina mu je namijenila mjesto da bude vječito drugi, jer je dugo gledao u leđa Rogeru Federeru, a onda kad je i izbio na vrh – kratko je uživao na njemu.

Đoković je godinu mlađi i bio je spremniji da mu preotme tron i opet ga gurne na drugo mjesto.

Malo li je? Rafa je i danas u očima mnogih najbolji teniser koji se ikada dohvatio reketa.

Rezultati i brojke to možda neće reći, ali ako se narativ pravi tako da se uzimaju u obzir i neki drugi faktori, onda možda i može da se nađe argument da se smjesti bar rame uz rame sa Novakom, ako ne iznad njega.

Posljednji Nadalov ples je onaj u Davis kupu od 19. do 24. novembra i vjerovatno bi filmski oproštaj bio sa „salatarom“ u rukama.

Pet godina je prošlo otkako je Rafa posljednji put osvojio Davis kup i pitanje je koliko će sada biti konkurentan.

Vidjeli smo da to ove godine nije bio, što ne znači da treba zaboraviti kakvom klasom raspolaže i kakvu je uvijek gajio.

Svi znaju za priče njegovog strica Tonija koji je pričao kako je Nadal uvijek bio i predan i poslušan i da je to bio recept za uspjeh.

Toni tvrdi da bi Rafa imao i više od 22 grand slam trofeja da nije toliko često bio povrijeđen, ali bio je i to ne umanjuje sve što je uradio.

Nikada nećemo saznati jer „šta bi bilo kad bi bilo“ nije nešto u domenu realnosti. Stvarnost kaže da je Novak osvojio više.

Ko zna, možda bi i on imao koji grand slam preko ova 24 da je Nadal igrao češće, jer je i sam srpski as pričao koliko mu je Nadal značio.

Ma nije morao ni da priča, videli smo i sami nebrojeno puta kako se prosto pretvarao u nekog drugog i drugačijeg tenisera kad je naspram sebe imao Rafu.

Valjda je uvijek u glavi unaprijed znao: „Evo ga opet ovaj, nema druge, moram da zapnem na maks“ i tako smo dobili najveće rivalstvo u istoriji tenisa.

Mogu neki nostalgičari ili „Federeroljupci“ da pričaju kako je to Rogerovo rivalstvo sa Rafom, mogu i njih dvojica da se ponašaju kao braća od drugih majki, 60 mečeva je 60 mečeva.

Toliko su ih zvaničnih odigrali Rafa i Novak, dvojica najuspješnijih tenisera u istoriji.

Pun trk, misliš, ode loptica u treći red tribina, a Nadal je udari kao da mu od toga život zavisi i pogodi neki ćošak koji su i čistači terena zaboravili da postoji.

Na šljaci je dugo bio zvijer koju je samo Đoković povremeno znao da „otključa“ i ukroti. Baš zbog toga je bilo na neki način i tužno ono što smo vidjeli ljetos u Parizu.

Na Olimpijskim igrama je Nadal evidentno bio neki drugi igrač. Niti iste brzine, niti snage, a ni onog prepoznatljivog i često iritantnog izraza na licu.

Još je manje bilo i onih burnih i eksplozivnih proslava koje su godinama bile trn u oku navijača Đokovića, posebno onih iz Srbije.

Sve to je izostalo i u Parizu, a onda i na egzibiciji u Rijadu, pa je čak i ovako ranjeni Novak, opterećen povredom koljena i oscilacijama, bio prejak.

Posljednjih mjeseci su samo potvrdili ono što sam negdje mislio i prošle godine – Nadalovo vrijeme je prošlo.

Jednostavno nije išlo. Šteta je donekle i što nije ostao dosljedan čim je saznao za povredu kad je rekao „vidite, ako je neka ozbiljnija, to je to“.

A onda je godinu dana ili više otkazivao turnir za turnirom jer je pokušavao da se oporavi i rehabilituje za nešto što mu sudbina, ispostaviće se, nije namijenila.

Sada mu ostaje taj posljednji ples u Davis kupu, a nama da u miru gledamo neke mečeve iz ranijih godina bez tenzije i uživamo u veličini koju je Bik sa Majorke stvorio.