Radnik šećerane Andrija Radanović svaki dan je na radnom mjestu, ali fabrika ne radi. Pogoni su stali 2012. godine nakon hapšenja Zorana Ćopića iz Agrokopa koji je šećeranu pokrenuo 2010.

"Hapšenjem jednog čovjeka zaustavljena je fabrika, zabranjen joj je dalji rad i to traje približno pet godina. 55 mjeseci radnici ne primaju platu", rekao je Rade Rakić, tehnički direktor šećerane.

Ćopić je prošle godine osuđen na kaznu zatvora zbog "pranja" nelegalno zarađenog novca narkobosa Darka Šarića. Od tada je Vlada Srpske postala većinski vlasnik.

Da bi se izgradila ovakva jedna fabrika u BiH, potrebno je više od 300 miliona evra. Ovdje su svi pogoni u funkciji, ali ne rade.

Već godinu dana Vlada je u potrazi za strateškim partnerom koji će uložiti sredstva i pokrenuti jedinu fabriku šećera u državi. Zaposleni u obećanja većinskog vlasnika sve manje vjeruju. Plaše se da je ovo put za privatizaciju u bescijenje.

"Kruže glasine da je već spremljen stečaj za šećeranu i tu su radnici razočarani jer im nije riješena sudbina ni u kom slučaju", komentarisao je Zoran Sarić iz Sindikata radnika šećerane.

Poreska uprava najavila je ponovno pokretanje stečaja zbog duga. Ukupan dug šećerane je 23 miliona KM. Za ponovno pokretanje fabrike potreban je investicioni kredit od 12,5 miliona KM i za obrtna sredstva od 47 miliona KM što bi se moglo uredno vraćati ukoliko bi se krenulo sa proizvodnjom šećera.

"Po proračunima koje smo mi radili za operativni plan u prvoj godini sa 70 posto kapaciteta bilo bi šest miliona maraka čiste dobiti", izjavio je Meho Fafulić, vršilac dužnosti direktora šećerane.

"Oni su izračunali da bi za pet godina bili na dobitku od 57 miliona, što znači da to može raditi, a ako ode u stečaj na gubitku su i radnici šećerane i grad Bijeljina i Republika Srpska", kazao je Mićo Mićić, gradonačelnik Bijeljine.

Pokretanje ovih pogona sačuvalo bi sadašnje i zaposlilo blizu 200 novih radnika. Indirektno, posla bi bilo i za hiljade proizvođača šećerne repe i stotine autoprevoznika.