Bijeljina
21.06.2023.
19:00
Svetislav Miljković iz Balatuna napravio više od 1.000 čamaca! (FOTO)
Izvor: InfoBijeljina.com
2
Podijeli
FOTO: InfoBijeljina.com
Pratite
InfoBijeljina.com
putem
Android i
IOS
aplikacije, te društvenih mreža Facebook, Twitter,
Instagram
i
VIBER
zajednice.
Komentari ( 2 )
Svetislav Miljković iz Balatuna ovih dana je jedan od najtraženijih zanatlija u Semberiji, jer svako ko bi ljetne mjesece želio da iskoristi za uživanje i vožnju čamcem na Drini i Savi, obratiće se upravo Sveti – čovjeku koji je do sada izradio više od 1.000 čamaca.
Miljković je sa nepunih osamnaest godina, 1982. otišao u Suboticu gdje je radio na sklapanju željezničkih vagona, zatim je 1988. prešao u Bagersko-brodarsko preduzeće u Beogradu gdje je održavao brodove, da bi od 90-ih godina aktivno počeo da izrađuje čamce u Balatunu.
- Prvi čamac koji sam napravio bio je dugačak 11,5 metara, a nosivost mu je bila 15 tona. Jedan, drugi, i do danas dođoh do više od 1.000 proizvedenih čamaca. Pravim ih od metala, a od alata mi je još potrebna brusilica i aparat za varenje. Naravno, uz sve to treba – i malo mozga – govori Miljković za InfoBijeljinu kroz smijeh i dodaje da se pri izradi uvijek drži osnovne skice, ali da često unosi i neke novitete.
Ove godine, najviše čamaca naručili su mještani Crnjelova, a trenutno izrađuje čamac za jednu mušteriju iz Batkovića.
- Devedeset odsto čamaca koji se nalaze na Drini i Savi su izašli iz moje radionice, ali i najviše ukradenih čamaca je upravo mojih! Znaju ljudi šta je kvalitetno. Potrebno mi je oko sedam dana za izradu jednog, a mogao bih da ga završim i za tri, ali uvijek me neko pozove za neki dodatni posao – da mu nešto zavarim, napravim... Kod mene, uglavnom, ne postoji stvar koju je nemoguće popraviti – ističe Miljković.
Njegovi čamci završili su i u Beogradu, a prisjeća se da je imao i jednu mušteriju sa Pala.
- Pitao sam ga „Čovječe, šta će tebi na Palama čamac?“, ali mi je objasnio da će ga otpremiti na neko jezero. Najviše sam napravio onih dužine 5,5 metara koji se koriste na Drini, dok mi sada za Savu traže od šest metara. Patos ili osnova su glavni i njima treba posvetiti mnogo pažnje, ali najvažnije je da čamac ne propušta vodu. Osnovu radim od metala debljine dva milimetra, dok su stranice debljine 1,5 mm. Što je čamac veći, tako se i debljina materijala povećava. Čamci dužine šest metara imaju nosivost otprilike dvije tone – pojašnjava Miljković.
Mnogo posla, kaže, ima i pred tradicionalnu Savsku regatu, kada mu se javi veliki broj ljudi za popravke, ali i izrade cijelih čamaca. Ima jednog pomoćnika, ali za mlade generalno kaže da nisu dovoljno ozbiljni i da ih ne drži mjesto.
Miljkovićev otac došao je u Balatun iz Niša nakon Drugog svjetskog rata. Bio je pripadnik Šeste ličke proleterske divizije, kao i učesnik u borbama na Sremskom frontu.
- Otac mi je pričao da mu je najteže bilo na Sremskom frontu, kada je četiri dana uzastopno bio u vodi do pasa. Ja u šali, kada pričam sa ljudima koji su izbjegli u posljednjem ratu u Semberiju, kažem da sam ipak u prednosti – nisam izbjeglica nego pobjeglica iz Niša – navodi Stanislav.
Dok nas ispraća iz svog dvorišta u Balatunu, koje odiše mirom i tišinom, Svetislav nam sa ponosom govori da je njegov rođak jedan od najboljih srpskih odbojkaša svih vremena – Ivan Miljković.
Sveto se prihvata alata i odlazi u radionicu... a mi se nadamo da ćemo se naredni put sresti kada izradi, barem, još 1.000 novih čamaca!
A.LJ.