Sedamdesetogodišnjeg Milenka Perića iz Triješnice kod Bijeljine besparica je “istjerala” na ulicu. Odlučio se da štrajkom glađu ispred gradske uprave u Bijeljini potraži kako kaže, bilo kakvu pomoć kako bi imao pristojan život.

“Meni je sedamdeset godina, dijabetičar sam, primam insulin i ne mogu da radim. Treba mi mnogo sredstava samo za doktore, a ja nemam novca za sve to. Nemam šta ni da jedem. Evo, juče sam umirao od bolova u stomaku, jer ništa nisam jeo”, kaže Milenko i dodaje da bi najradije sebi oduzeo život, jer više ne može da trpi situaciju u kojoj se nalazi.

Perić je više puta, naglašava, pomoć tražio od Gradske uprave Bijeljine, a pismo sa molbom za pomoć poslao je i predsjedniku Srpske Miloradu Dodiku.

“Đurđević iz Gradske uprave Bijeljina me je primio i razgovarao sa mnom, ali meni je potrebna pomoć, a ne savjeti. Savjeti su za nekoga ko ima 40 ili 50 godina. Ja sam star čovjek kome je neophodna pomoć”, naglašava Milenko.

“Svi prebacuju odgovornost sa jednih na druge. Pisao sam i u Kabinet predsjednika Republike Srpske, sa molbom da mi pomognu da nešto stvorim i da više ne tražim pomoć”, dodaje Perić.

Iz Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu grada Bijeljina kažu da ovaj slučaj nije usamljen, te da zakon uskraćuje pomoć.

“Mi smo pomogli više puta onoliko koliko smo mogli i koliko je u našoj nadležnosti, odnosno koliko nam zakon dozvoljava. Dodjeljivali smo jednokratne pomoći, međutim, svjesni smo da to nije dovoljno ni za podmirivanje osnovnih potreba”, jasan je načelnik Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu Slaviša Savić.

Milenku nije riješeno ni stambeno pitanje. Međutim, kako Savić dodaje, zakon je taj koji ove kategorije stanovništva ne poznaje i trenutno nema mogućnosti da se Periću po tom pitanju pomogne.

Prebacivanje odgovornosti, a potom i loša zakonska rješenja dovela su do toga da bespomoćni ljudi pritisnuti siromaštvom kojih je u našem društvu sve više, završavaju na ulici.

Telefon za pomoć Milenku Periću je: 066 / 079 - 893