Osim na privatnim posjedima 80 kooperanata i preduzeće “Duvan” Bijeljina će na svojih 17 hektara proizvoditi duvan. Nadaju da će proizvodnja biti bolja u odnosu na prethodne godine i da će prosječan prinos biti veći.

Rasad iz plastenika porodica Jović iz semberskog sela Čađavica ovih dana zasadiće na površini od šest hektara. Ulaganja su velika, a prinos neizvjestan, pa strahuju da li će uspjeti da vrate uloženi novac. Prošle godine su dobili 3,7 KM po kilogramu suvog lista.

Na zemlji lošeg kvaliteta nemaju mnogo izbora, ali smanjuju površine pod duvanom.

- Iz godine u godinu sve je teže. Cijena duvana ne mjenja se 20 godina, premija se smanjuje, a podsticaji kasne. Nekada je ova proizvodnja bila mnogo isplativa. Ulagali smo u mehanizaciju i sušare. Na ovoj zemlji ratarske kulture i povrće uspjevaju slabo tako da praktično i nemamo izbora - kažu u ovoj porodici.

Za proizvodnju ove industrijske biljke na jednom hektaru potrebno je oko 20.000 maraka. Skupi su repromaterijali, ali i radna snaga. Preduzeće “Duvan” Bijeljina kreditira kompletnu proizvodnju.

- Obezbjedili smo rasad, mineralna đubriva, sredstva za zaštitu bilja, pa čak i dio avansa za tekuću proizvodnju – rekao je rukovodilac proizvodnje Slavko Mihajlović.

Otkupne cijene, koje diktira tržište, ne mogu se povećati, ali je moguće povećati prinos. To pokazuje i sopstvena proizvodnja koju unazad tri godine ima ovo akcionarsko društvo.

– Prinosi kod poljoprivrednih proizvođača se kreću oko 150 kilograma po dunumu, kod nas je to za 100 kilograma više, znači 250 kilograma po dunumu, zahvaljujući mogućnosti navodnjavanja – istakao je direktor preduzeća Čedo Gotovčević.

Niske otkupne cijene duvana uz slabe prinose iz godine u godinu smanjuju proizvodnju. Sa 800 tona godišnje u predratnom periodu ukupna proizvodnja ove industrijske biljke u Semberiji smanjena je prošle godine na 380 tona.