Majevička sela Puškovac,Korenita, Maleševci, Koraj i Zabrđe, decenijama unazad su poznata po proizvodnji kvalitetne šljive, koja, uglavnom završava na probirljivom tržištu Njemačke i Rusije.

 

Ovih dana, poslednji berači prikupljaju sočne plodove stenleja i pripremaju za sušenje u vlastitim pušnicama,dimljenjem, na stari, tradicionalni način.

 

Cviko Jovanović sa sinom Đojom iz Puškovca, u nekoliko šljivika ima oko četiri hiljade sadnica čačanske rodne i stenleja i pored prodaje svježe šljive, svake godine osuše po nekoliko stotina kilograma, koja se razgrabi na tržnici kao suvo zlato.

 

Kapacitet sušare nam ne dozvoljava da sušimo veće količine,ali suve šljive uvek nedostaje na tržištu. U razgovoru sa našim gastarbajterima, doznali smo da je suva majevička šljiva u Njemačkoj najtraženija poslastica, priča Đojo. Suve šljive se kupuju kao lijek za nekoliko bolesti, počev od "prve pomoći" kod opstipacije, pa do prevencije od dijabetesa tipa dva i gojaznosti. Šljiva je veoma cijenjena i u narodnoj kuhinji, a brojna nutritivna svojstva i prijatan ukus, čine šljivu i te kako dobrodošlom na našim trpezama...

 

DNEVNICE

Su[na godina je uticala da svježa šljiva dostigne visoku cijenu, i do 0,80 maraka za kilogram, duplo više nego prethodnih godina, priča Cviko.

 

- Dobro će se zaraditi, ali mora dosta i da se uloži u voćnjake. Sada su to moderni zasadi, čisti kao tenisko igralište, bez korova, sa savremenom mehanizacijom i sistemima za navodnjavanje, ali kao i svugde u regionu, ostaje problem nedostatka radne snage. Ove sezone smo plaćali radnike na berbi po 60 maraka, a takve dnevnice nema ni u dobrim firmama.