U vremenu kada se sve više okrećemo savremenom i brzom načinu života, zaboravljamo da naš narod svoju snagu i dostojanstvo vijekovima crpi upravo iz vjere, tradicije i poštovanja svetitelja.
Iako su nam poznata imena velikih praznika, mnogi ne znaju da se 16. jula, slavi Sveti mučenik Jakint svetac mladosti, nepokolebljive vjere i čiste ljubavi prema Hristu.
Njegova životna priča nije duga, ali je snažna poput najčistijeg dijamanta. Sveti Jakint je stradao još u vreme rimskog cara Trajana, u drugom vijeku, kada su hrišćani bili izloženi nemilosrdnim progonima. Iako je bio veoma mlad, pokazao je hrabrost i duhovnu zrelost kakva se rijetko sreće.
Jednom prilikom, dok je car Trajan sa svojim dvorom prinosio žrtve paganskim bogovima, mladi Jakint je odbio da učestvuje u tom obredu. Bio je optužen i izveden pred cara koji ga je savjetovao da se odrekne Hrista kako bi izbjegao smrt. Ali Jakint nije posustao.
Njegove riječi odzvanjaju i danas kao svjedočanstvo nepokolebljive vere: “Ja sam hrišćanin, Hrista poštujem, Njemu se klanjam i Njemu prinosim na žrtvu – sebe samog.”
Car je naredio da mu ne daju ništa drugo da jede osim hrane koja je prethodno prinošena idolima. Jakint je odbio da se okalja time i poslije osam dana posta i trpljenja – umro je u tamnici, prenosi Ona.
Smatra se da je Jakint imao tek 20 godina kada je predao svoj život Hristu. Tamničari su, prema predanju, svedočili neobičnom prizoru: cela tamnica bila je obasjana nebeskom svetlošću i ispunjena božanskim miomirisom. Dva anđela su se pojavila – jedan je svojim svetlim ogrtačem pokrio tijelo mladog mučenika, dok je drugi na njegovu glavu položio venac slave.
Njegovo stradanje nije prošlo nezapaženo u Crkvi – upamćen je kao mučenik čiste vjere i hrabrosti, kao neko ko se nije kolebao ni pred silom cara ni pred glađu. Zato ga slavimo kao jednog od onih koji su živote svoje položili za istinu i svojim primerom osvetlili put mnogima koji su došli posle njega.
Vjeruje se da ove riječi svako od nas treba da izgovori 16. jula, za spasenje duše.
– Mučenik Tvoj Gospode, Jakint, u stradanju svome je primio nepropadljivi vijenac, od Tebe Boga našega, jer imajući pomoć Tvoju mučitelje pobjedi, a razori i nemoćnu drskost demona: Njegovim molitvama spasi duše naše.”
U današnje vrijeme, kada nam često manjka uzora i vjere u ideale, neka nas sjećanje na Svetog Jakinta podsjeti da prava snaga dolazi iznutra – iz odanosti, čiste vjere i hrabrosti da budemo ono što jesmo, čak i kad nas svijet na to ne podstiče.