Vjernici kažu da "Čovjek Božiji" brine o svim ubogim i nesrećnim ljudima i da sutra nije dobro otjerati prosjaka sa vrata ili mu odbiti milostinju.
Hrišćanski svetitelj Sveti Aleksije rođen je u Rimu, za vrijeme vladavine cara Honorija.
Bio je sin jedinac, a njegov otac, visoki carski dostojanstvenik Jevtimijan, bio je veoma ugledan i bogat. Njegovi roditelji živjeli su hrišćanskim životom, a otac je, prema predanju, jeo samo jedanput dnevno, po zalasku sunca.
Kada je odrastao, Aleksije je bio prinuđen da se oženi, ali je te iste noći ostavio i ženu i roditelje, sjeo u čamac i došao u grad Edesu u Mesipotamiji, gdje je bio poznati lik Isusa, poslat od Hrista caru Avgaru.
Kada se poklonio tom liku, Aleksije se obukao u odijelo prosjaka i prosjačkim životom proveo 17 godina u tom gradu, neprestano se moleći Bogu.
Kada se pročuo kao bogougodnik, sjeo je u lađu da ide u Laodikiju, ali je lađa, zbog jakih vjetrova, skrenula sa svog prvobitnog puta i odvezla ga do Rima. Svetitelj je to shvatio kao znak i posjetio je kuću svojih roditelja.
Njegovi roditelji nisu prepoznali prosjaka koji je tog dana došao na njihova vrata, ali su mu dozvolili da živi u kolibi u njihovom dvorištu.
Svoj isposnički život Aleksije je nastavio nadomak roditeljske kuće, gdje je živio narednih 17 godina živjeći samo na hljebu i vodi.
Preminuo je 30. marta 411. godine, po gregorijanskom kalendaru.
Hrišćani vjeruju da se tog dana kada je umro u crkvi Svetih apostola, u prisustvu cara, začuo glas koji im je rekao: “Potražite čovjeka Božija”.
Ubrzo su otkrili da taj “čovjek Božiji” živi u kući Jevtimijanovoj, ali kada su ušli u njegovu kolibu, našli su ga mrtvog.
Prema predanju, lice Svetog Aleksija svjetlilo je kao sunce, a iz tijela mu je poteklo sveto miro.
Hrišćani vjeruju da su se dodirom njegovog tijela liječili mnogi bolesnici.
Glava Svetog Aleksija nalazi se u Svetoj lavri na Peloponezu.
Sjećanje na Svetog Aleksija Rimskog poštuju obje hrišćanske crkve, iako je vremenom postao poznatiji na Istoku.
Vjernici smatraju da obavezno treba izgovoliti ovu molitvu svetom Aleksiju, kako bi se desilo čudo: “Uzvisio si se u vrlini i očistivši um, ka Željenom i Uzvišenom si dospio. Bestrašćem si ukrasio svoj život i izuzetni post si primio sa čistom savješću. U molitvama si bio kao bestjelesan, i zasijao si kao Sunce u svijetu, preblaženi Aleksije”, piše Kurir.
Srpska pravoslavna crkva Svetog Aleksija Rimskog slavi 17. marta po crkvenom, odnosno 30. marta po gregorijanskom kalendaru.