Oni su oduševljeni gradom i sugrađanima, a jednako ih je opčinila i domaća kuhinja.

Oni su nam ispričali kako su se odlučili doći u Semberiju, čime se bave u kakvi su im planovi.
 
U razgovoru sa novinarom portala InfoBijeljina, Nathanael navodi da su u naš grad stigli 2020. godine u martu, a prije toga su skoro dvije godine bili u još jednom bh. gradu.

“Kao Hrišćanina, moja odluka je vođena vjerom u Isusa Hrista, Sina Božijeg. Kada smo donijeli odluku da se preselimo u Bijeljinu, Emily i ja smo se molili za mudrost i razgovarali sa prijateljima. Zaključili smo da bi preseljenje u Bijeljinu imalo smisla za našu porodicu”, navodi on.

Prije nego što su se doselili u Bijeljinu, proveli su skoro dvije godine u Goraždu učeći jezik. 

“Nakon toga smo se preselili ovde i morali naučiti ćirilicu. Kada smo se preselili, pridružili smo se drugoj porodici koja je već nekoliko godina živjela ovde. Zbog naše ljubavi prema Isusu, naše porodice su željele da pruže ljubav i služe zajednici”, započinje razgovor Nathanael, poznat po nadimku Nate.
 
Jedna od stvari koja im se najviše dopada u Bijeljini jeste njena veličina. Kažu da je dovoljno velika da ima dobre prodavnice i odlične restorane, a opet dovoljno mala da se osjećaju kao dio lokalne zajednice.

“Na neki način nas podsjeća na predgrađa Čikaga. Volim ljude ovde i cijenim što se gostoprimstvu i zajednici pridaje velika vrijednost. Uživam da provodim vrijeme sa prijateljima u njihovim domovima i baštama” kaže Nathanael za portal InfoBijeljina.

Na pitanje na šta su se najteže navikli bili su vrlo kratki sa odgovorom.

“A na šta mi je bilo najteže da se naviknem? Na papirologiju. ‘Fali ti jedan papir’. Bez komentara”, poručuje on.
 
Nathanael dodaje da još uvijek uči jezik, malo po malo. Iako je, dodaje, jezik veoma težak za one kojima je engleski maternji, cijeni to što postoje jasna pravila. Riječi se, pojašnjava, pišu onako kako se izgovaraju, dok engleski nije takav.

Sviđa mu se i naša hrana, ali i pića.

“Volim domaću rakiju. Zaista, volim sve što je domaće. Lokalna hrana je ukusna, naročito kada je domaće pripremljena. Sarma mi je definitivno na vrhu liste”, naglašava Nathanael.
 
Kada je stigao iz SAD, iznenadile su ga, kaže, bliske veze među ljudima. 

“Mnogo puta sam vidio da se dvoje ljudi upoznaju prvi put, a već nakon tri minute pronađu neku rodbinsku vezu”, napominje Nathanael.
 
Oni su u Bijeljini osnovali udruženje „Bijeli Hrast“. Pojasnili su nam o kakvom se udruženju radi.

“Kao hrišćani, Emily i ja smo motivisani učenjem iz Biblije da volimo svoju zajednicu. Zaključili smo da je najbolji način da to uradimo osnivanje lokalne organizacije. Želimo da Bijeljina raste i napreduje!”, ističe Nathanael.

Uz pomoć lokalnih prijatelja, odlučili su da organizaciju nazovu „Bijeli Hrast“. Hrast je, pojašnjava, simbol snage, a u riječi „hrast“ se nalazi i riječ „rast“. „Bijeli“ je povezan sa „Bijeljinom“. Osim toga, bijeli hrast je i, ističe, državno drvo savezne američke države Ilinois.

Glavni cilj „Bijelog Hrasta“ jeste, dodaje Nathanael - da pomogne da Bijeljina raste i napreduje.

“Jedan od načina na koji to radimo jeste kroz podršku u učenju engleskog jezika. Kao izvorni govornici engleskog, vidjeli smo jedinstvenu priliku da podržimo one koji žele da nauče jezik”, poručuje Nathanael.

 
Emily takođe dodaje da su trenutno fokusirani na pružanje prilika onima koji uče engleski da vježbaju i razvijaju svoje jezičke vještine. To rade na razne načine.

“Organizujemo grupne i privatne časove. Koristimo društvene igre i druge aktivnosti da učenicima olakšamo konverzaciju na engleskom jeziku. Ciljevi su više govorne prakse i jasnija komunikacija. Imamo i ‘kutak za čitanje’ sa velikim izborom knjiga na engleskom jeziku. Svi zainteresovani mogu doći i čitati knjige. U budućnosti planiramo i projekte koji se odnose na ekološku edukaciju”, naglašava Emily.

Emily se prisjeća da je doživjela  mnogo zanimljivih situacija ovdje. Teško je, dodaje, izdvojiti samo jednu ili dvije. 

“Ali evo jedna od situacija koja pokazuje kako jedna sitna greška može izazvati nesporazum. Birala sam nove okvire za naočare i pokušavala da objasnim ženi koja je tamo radila da želim tamnije okvire – ali ne previše tamne, jer imam svjetliju put. Mislila sam da sam rekla: ‘Ja imam bijelu kožu’. Ali zapravo sam rekla: ‘Ja sam bijela koza’. Trebalo mi je biti jasno da nešto nije u redu, jer me žena začuđeno pitala: ‘Ko vam je to rekao?’. Umjesto da shvatim grešku, odgovorila sam: ‘Niko nije rekao to. Već znam!’ Nisam ni shvatila šta sam zapravo rekla dok mi prijateljica, koja je bila sa mnom, nije objasnila!”, priča nam Emily.

Na kraju je ipak dobila svoje naočare.

“Ali i dan-danas moram da dobro razmislim prije nego što kažem ‘koža’ ili ‘koza’!”, sa smijehom nam kaže Emily.
 
Na pitanje šta im ljudi iz Bijeljine kažu kada im ispričaju da su se preselili iz Amerike, Emily odgovara da je prva reakcija: “Zašto?”

“Reakcije su uglavnom pozitivne i ohrabrujuće, ali uz malu dozu čuđenja ili sumnje. Toliko ljudi pokušava da ode u Ameriku, Njemačku ili negdje drugo. Mnogima djeluje čudno da bi se neki Amerikanci dobrovoljno preselili u Bosnu i Hercegovinu”, ističe Emily.

 
Nathanael nam jasno poručuje: “Naš plan je da ostanemo u Bijeljini”. 

“Ne znam da li to znači još dvije, pet ili deset godina. Samo Bog zna. Za sada smo ovdje i nemamo planove da odemo. Bijeljina je naš dom. Naša djeca su ovdje odrasla i ne poznaju ništa drugo osim naših kratkih posjeta SAD-u. Svako drugo ljeto idemo u posjetu porodici i prijateljima u Ameriku, ali naš svakodnevni život je ovdje”, ističe Nathanael.

Na pitanje šta bi poručili drugim strancima koji razmišljaju da se presele u Bosnu i Hercegovinu,
Nathanael odgovara da treba da razmisle o svojim motivima i planovima. 

“Kao i u svakom novom mjestu, potrebno je vrijeme da naučite jezik, što bi svi stranci trebalo da pokušaju, i da razumijete kulturu. Mi ostajemo zbog Božije ljubavi prema nama, naše ljubavi prema Bogu i ljubavi prema zajednici”, ističe Nathanael za InfoBijeljinu.

Detaljnije o njihovoj organizaciji možete saznati na njihovom sajtu Bijeli Hrast ili instagram profilu @bijelihrast.