Pod mjerama zaštite i posredstvom video linka, iz Suda u Beogradu svjedočio je takođe bivši pripadnik tzv. Armije BiH, očevidac likvidacije.

Svjedok je, tvrdi posmatrao likvidaciju srpskih zarobljenika – predratnog sudije Slobodana Ilića, fotografa iz Bratunca Mitra Savića i predratnog policajca Milutina Miloševića.

Ilića je kaže, ubio Orić lično, a zajedno sa Muhićem - Savića i Miloševića.

I mada je detaljno svjedočio o njihovim likvidacijama, iz onoga što se u sudnici čulo, svjedok O1 upoznat je i sa drugim ubistvima Srba u Srebrenici i okolini.

Odbrana optuženih pokušala je da deskredituje zaštićenog svjedoka naglašavajući njegove poslijeratne grijehe.

Prečesto i ne slučajno, postavljala je pitanja o kojima se svjedok već i po nekoliko puta izjasnio ili na koje odgovor nije ni mogao da zna.

Zbog toga je više puta kritički reagovao i predsjedavajući Vijeća.

Petrovdana 1992. godine. Svjedok - očevidac, Orićev borac, učestvovao je kaže u akciji na srpsko selo Zalazje.

Na lokalitet u neposrednoj blizini pravoslavnog groblja, vojnici su doveli grupu zarobljenih Srba.

Među njima i sudiju Slobodana Ilića. Orić je sišao sa sprata obližnje kuće. Nešto je pitao zarobljenika. A potom ga likvidirao.

Zaštićeni svjedok: "Naser je uzeo nož. Zamahnuo i udario ga u vrat. Potom je žrtvu udario nogom i oborio. Pored mene je stajao Zulfo Tursunović.

Rekao mi je da treba da idemo da presretnemo neki tamić koji se kretao obližnjom saobraćajnicom. Kad smo se malo kasnije vratili, vidio sam pet tijela. Sudija je bio sav krvav. Iz očiju mu je nešto curilo".

Zajedno sa Ilićevim, još četiri tijela zarobljenika, smještena su na kamion kojim je, kaže svjedok, upravljao Amir Salihović Arkan.

Odvezeni su u pravcu komande. I u Kunjercu, kaže, bila je kasna jesen, vojska je svom komandantu isporučila ratni plijen – pet zarobljenika.

Među njima je prepoznao fotografa Mitra Savića.

Iza okupljenih vojnika skrivao se od Savića.

Plašio se da ga ne zamoli za pomoć, jer pomoći mu nije mogao.

Zaštićeni svjedok: „Mitar je bio vezan. Naser ga je ispitivao. Počeo ga je udarati. A onda uzeo kolt iza pojasa i pucao u Mitra u predjelu prsa. Vidio sam – jednom rukom ga je držao za rame, a drugom rukom pucao. A onda je Mrčo uzeo automatsku pušku i u Mitra ispucao rafal".

Osim Savića, na tom lokalitetu ubijena su kaže, još dva srpska zarobljenika.

Sličan scenario i u Lolićima. Ovaj put sudbina Milutina Miloševića ponovo je bila u rukama ratnog srebreničkog gospodara života i smrti Nasera Orića.

I njegovog vjernog pratioca Sabahudina Muhića Mrče.

Zaštićeni svjedok: „Kad se dođe u tu situaciju sa zarobljenicima, samo je Naser pričao. Nešto je pitao Milutina. Nisam čuo šta. A onda ga je Naser udario boksom. Dva-tri puta ga je udario. Okrenuo se uzeo automatsku pušku od jednog vojnika i ispalio sedam, osam metaka. Nakon toga je i Sabahudin Mrčo pucao u Milutina".

Sve ove likvidacije, tvrdi svjedok posmatrao je sa udaljenosti pet do osam metara.

O njima već dva puta davao iskaze – priznaje bez mnogo detalja i bez optužbi na račun svog bivšeg komandanta.

Plašio se kaže, za vlastitu sudbinu i sudbinu svoje porodice.O svemu je progovorio tek kada je dobio status zaštićenog svjedoka.I iseljeničku vizu iz BiH.

A upravo te razlike u svjedočenjima, za odbranu optuženih bile su vodilja.

Orićev advokat Lejla Čović svjedoka je bombardovala pitanjima o nižerangiranoj komandnoj piramidi muslimanske vojske, o geografskom položaju sela i zaselaka, bezuspješno pokušavajući da zbuni svjedoka.

Umjesto pitanja, znala je čak na dokumentujući i da utvrdi, kako svjedok uopšte nije bio pripadnik tzv. Armije BiH, na šta je on uzvratio kontrapitanjem:

„Gospođo, da li sam uopšte rođen"!

Zbog ovakvog odnosa više puta je prekidao predsjedavajući Sudskog vijeća Šaban Maksumić.

I prigovarao tužilac Miroslav Janjić. Unakrsno ispitivanje svjedoka O1, odbrana će nastaviti 8. marta.

Za razgovor s novinarima danas nisu bili raspoloženi. Pedesetak predstavnika bošnjačkih udruženja danas nije mnogo pričalo.

Čulo se tek poneko "Laže".

Mnogo glasniji bili su na prethodnom ročištu kada je optužnica tek predstavljena.

Tada je sudsko vijeće odlučilo da ovo svjedočenje bude zatvoreno za javnost.

No, Vijeće se u međuvremenu predomislilo. A aber je stigao do bošnjačkih udruženja. Srpskih u sudnici nije bilo.