Sudije Suda BiH pri procesuiranju optuženih za ratne zločine retroaktivno primjenjuje Krivični zakon BiH, iako je Evropski sud za ljudska prava još 2013. godine utvrdio da time krši Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, odnosno zabranu retroaktivnog izricanja kazne koja je stroža od kazne predviđene zakonom koji je bio na snazi u vrijeme izvršenja krivičnog djela.

U izvještaju o analizi i planu aktivnosti traženja nestalih, istraživanja i procesuiranja ratnih zločina koji je usvojila Vlada RS istaknuto je da je Ustavni sud BiH, postupajući na osnovu 32 apelacije protiv odluka Suda BiH u predmetima ratnih zločina utvrdio kršenje principa primjene blažeg zakona za počinioca. U svim slučajevima primjenjivan je Krivični zakon BiH umjesto Krivičnog zakona SFRJ.

- Među apelantima su 24 srpske nacionalnosti, te po četiri Bošnjaka i Hrvata. Sud BiH je poslije odluke Evropskog suda za ljudska prava  ponovo pokrenuo postupak u spornim predmetima, ali i dalje svojim odlukama krši prava optuženih. Sud ne čini ništa da sanira dugogodišnje kršenje prava optuženih u ranijim predmetima vođenim protiv lica koja nisu podnijela apelaciju Ustavnom sudu BiH - istaknuto je u izvještaju.

Direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Milorad Kojić ističe da se konstantno nepoštovanje odluke Evropskog suda za ljudska prava ogleda i prilikom potvrđivanja novih optužnica.

- Pravosudni organi na nivou BiH nastavili su sa takvom praksom i nakon odluke Evropskog suda za ljudska prava. Da ni Tužilaštvo BiH ne planira da prekine sa ovakvom praksom govori i stav jedne tužiteljke pred Apelacionim vijećem Suda BiH iz prošle godine. Ona je nakon što je Ustavni sud BiH ukinuo presudu kojom je optuženi bio osuđen primjenom strožeg zakona, pozvala na ponovnu primjenu tog zakona izjavljujući da je vrijeme da se ukaže da i Ustavni sud može pogriješiti - naglasio je Kojić.

Analiza predmeta za ratne zločine pokazala je da je nakon odluke Evropskog suda za ljudska prava došlo do povećanog broja potvrđenih optužnica za krivično djelo zločin protiv čovječnosti, koje nije bilo predviđeno Krivičnim zakonom SFRJ.

- Za četiri godine protiv 184 lica potvrđena je optužnica za ovo krivično djelo, a među njima je 160 Srba, 22 Hrvata i dva Bošnjaka. Na ovakav način Srbima i dalje izriču kazne dugotrajnog zatvora u rasponu od 20 do 45 godina, a po Krivičnom zakonu SFRJ maksimalna kazna iznosi 20 godina - kazao je Kojić.

Advokat Milan Romanić ističe da je Sud BiH u ponovljenim postupcima trebao da ponovo sasluša svjedoke i da budu pročitane njihove izjave, te da dozvoli odbrani da eventualno predloži i druge svjedoke.

- Međutim, oni su samo gledali da što prije završe posao, pa su umjesto 45 godina zatvora dosuđivali 20, a nisu se upuštali u druge okolnosti, ni olakšavajuće, ni otežavajuće. Oni su trebalo da uzmu u obzir sve bitne elemente suđenja, odmjeravanje kazne, okolnosti, protok vremena i druge elemente, a ne samo da primijene drugi zakon. Samo su odradili posao da zadovolje proceduru i odluku Ustavnog suda BiH - rekao je Romanić i dodao da je problem i što na odluke Apelacionog vijeća Suda BiH ne postoji mogućnost podnošenja žalbe.

Primjeri nepravde

Kao primjer kršenja prava optuženih naveden je predmet "Duško Jević i drugi" u kojem su dva lica osuđena za genocid na osnovu Krivičnog zakona BiH na 32 i 28 godina zatvora. Ustavni sud BiH usvojio je njihovu apelaciju i naložio Sudu BiH da donese novu odluku, primjenjujući blaži Krivični zakon SFRJ. Oni su, međutim, zadržani u zatvoru, iako za to nije bilo nikakvog osnova, a tek u martu 2017. godine Apelaciono vijeće Suda BiH je donijelo novu presudu kojom su osuđeni na po 20 godina zatvora.

- Čak i u ponovljenom suđenju u kojem je primijenjen Krivični zakon SFRJ, Sud BiH je izrekao maksimalnu propisanu kaznu bez uvažavanja utvrđenih olakšavajućih okolnosti iz ranijeg postupka - navedeno je u izvještaju koji je usvojila Vlada RS.

Kao primjer je naveden je i slučaj generala Vojske RS Novaka Đukića kojem je prvobitno bila izrečena kazna zatvora od 25 godina uz uzimanje u obzir olakšavajućih okolnosti. U ponovljenom postupku izrečena je maksimalna kazna zatvora od 20 godina predviđena Krivičnim zakonom SFRJ, ne uzimajući u obzir ranije utvrđene činjenice koje su uticale na smanjenje kazne.