Kao i njenim kolegama, tako i Subhiji Šehović nedostaje kontakt sa publikom koji je pandemija prekinula.

 

- Mnogima od nas nedostaju živi kontakti sa publikom. Kontakti putem društvenih medija nisu nešto što srce puni adrenalinom jer tom prilikom ne možeš vidjeti stvarne reakcije onih koji uživaju u pjesmama koje izvodiš.Tehnički sve može biti savršeno. Međutim, bez aplauza na kraju, jednostavno, nema onog zadovoljstva koje srce radošću puni.

 

- U godini koja je na izmaku nastojala sam da putem radio i TV gostovanja publici podarim ono što najbolje znam da radim. Da im podarim pjesme koje sam snimala i koje rado pjevam za njihovu ali i svoju dušu. Jedno od gostovanja koje će mi, zasigurno, ostati u dragom sjećanju jeste ono kada sam sa koleginicom Vesnom Hadžić gostovala u „Nedeljnom popodnevu“ bijeljinske „BN“ televizie.

Bijeljina je moj rodni grad i kad god se nađem u njoj prorade emocije na vrijeme mog djetinjstva i prvih koraka sa kojima sam kročila na nemirnu estradnu scenu, a u koju me je, kao njenu nasljednicu „gurnula“ tada vrlo popularna pjevačica narodne muzike Sofka Nikolić.

 

- Pored pjesama iz bogate riznice bosanskohercegovačke tradicionalne pjesme sevdalinke gledaoce sam počastila i pjesmom „Eh, Bijeljino, lijepa li si“, pjesmom o mom rodnom gradu za koju je, vrlo dopadljivu, melodiju, na stihove Dragane Kurjaković iz Bijeljine, napisao Omer Pobrić. Obišla sam i dio naselja u kojem se nalazila moja kuća. Nisam mogla sakriti suze. Iako od 1972. godine živim u Sarajevu mnogo sam vezana za Bijeljinu. Kolika je ta veza najbolje ilustruje to da sam u njoj zakupila parcelu u kojoj ću biti ukopana u trenutku kada sa ovog budem pošla na bolji svijet – kaže Subhija.