Prema riječima stručnjaka, problem nije samo u cijeni sirove nafte. Sve skuplji prevoz tankerima, veći troškovi osiguranja i rast marži prerade povećavaju cijenu gotovih derivata, dok se dio manjka nadoknađuje povlačenjem nafte iz skladišta. Za BiH, koja zavisi od uvoza goriva to znači da se pritisak sa svjetskog tržišta može prenijeti i na domaće pumpe, a potom i na cijene robe i usluga.

Iz Grupacije za promet naftom i naftnim derivatima Privredne komore Republike Srpske navode da za sada nema opasnosti od nestašice goriva, ali da bi produžetak krize mogao dovesti do novih poskupljenja i manjka robe na tržištu.

Predsjedavajući Grupacije Đorđe Savić ističe da su granice između cijene od tri i pet maraka za litar goriva veoma tanke, te da će kretanje cijena sve više zavisiti od stanja na tržištu dizela, a ne samo od cijene sirove nafte na svjetskim berzama.

Evropska unija naftu plaća znatno više nego ranije. Prema podacima Evrostata, vrijednost mjesečnog uvoza nafte u drugom kvartalu 2026. bila je 55,8 odsto veća od prosjeka u 2025. godini, dok je količina uvezene nafte porasla svega 1,2 odsto. Drugim riječima, za gotovo istu količinu sirovine Evropa je morala da izdvoji znatno više novca. SAD su inače bile najveći pojedinačni snabdjevač naftom.

Prema riječima stručnjaka na cijenu derivata ne utiče samo mjesto proizvodnje nafte već i troškovi njenog transporta do rafinerija i isporuke gotovog goriva potrošačima. Poremećaji u plovidbi kroz Ormuski moreuz, jedan od najvažnijih svjetskih pravaca za transport nafte, otežavaju snabdijevanje i mijenjaju trgovinske tokove. Dodatni rizik predstavljaju prijetnje plovidbi kroz Bab el Mandeb, kao i napadi na energetsku infrastrukturu i rafinerije.

Koliko je transport poskupio pokazuju podaci banke ING. Zarada tankera za prevoz sirove nafte početkom oktobra premašila je 500.000 dolara dnevno, što je oko deset puta više od prosjeka u 2025. godini. Prevoz nafte iz saudijske luke Ras Tanura do Roterdama, koji je prošle godine koštao oko dva dolara po barelu, u septembru je premašio 35 dolara.

Na rast troškova transporta i prerade ukazao je i stručnjak za energetiku Tomislav Mićović, navodeći da na tržište utiču i problemi u radu rafinerija, oštećenja energetskih postrojenja i smanjena proizvodnja pojedinih derivata.

- Posebno osjetljivo je tržište dizela jer njegova dostupnost ne zavisi samo od količine sirove nafte. Ako rafinerije ne mogu da proizvedu dovoljno derivata ili je njihov transport otežan, dizel može poskupjeti i kada cijena sirovine ne raste istom brzinom - pojasnio je on.

Dodatnu zabrinutost izazivaju sve manje zalihe, čija bi obnova mogla potrajati i do dvije godine. Na to je upozorio direktor saudijskog naftnog giganta "Aramko" Amin Naser, ističući da bi popunjavanje ispražnjenih skladišta moglo biti dugotrajno čak i ako se transportni tokovi normalizuju. Prema podacima koje je iznio, svijet je u krizu ušao sa gotovo deset milijardi barela nafte u zalihama. Od početka poremećaja izgubljeno je oko tri milijarde barela bruto ponude, dok je više od milijarde barela povučeno iz skladišta kako bi se nadoknadio dio manjka. Procjenjuje se da je preostalo manje od šest milijardi barela komercijalnih zaliha, ali nije sva ta količina odmah dostupna tržištu.

Situaciju dodatno komplikuje rast marži prerade. Prema analizi ING-a, marža na preradu dizela u Evropi početkom oktobra bila je oko dva i po puta veća od prosjeka u 2025. godini. Ekonomista te banke Rik Luman procijenio je da bi kombinacija skupljeg transporta i visokih marži prerade mogla povećati osnovnu cijenu litra dizela na benzinskim pumpama za više od 50 američkih centi.

Ta procjena ne predstavlja direktan obračun konačne maloprodajne cijene u BiH, koja zavisi i od nabavne cijene gotovog derivata, transporta, poreza, akciza, marži i vremena potrebnog da se promjene na međunarodnom tržištu prenesu na kupce. Ipak, istovremeni rast cijene sirovine i troškova transporta, uz ograničenu ponudu derivata, mogao bi dodatno pojačati pritisak na domaće cijene.

Evropska privreda u velikoj mjeri zavisi od dizela. Ako istovremeno rastu cijene goriva i troškovi logistike, proizvođači i prevoznici imaju sve manje prostora da dodatne izdatke zadrže na svom teretu, pa bi dio troškova mogli prenijeti na cijene robe i usluga.

Barel nafte marke brent krajem sedmice koštao je oko 103 dolara, Ako bi cijena dostigla 150 ili 175 dolara, pritisak na cijene derivata bio bi znatno veći. Dolazak do 200 dolara predstavljao bi ekstreman scenario u kojem bi se istovremeno zadržali skupa sirovina, problemi u transportu, visoki troškovi prerade i ograničena ponuda. U takvim okolnostima dizel u BiH mogao bi se približiti cijeni od pet maraka po litru, a na pojedinim pumpama i premašiti taj prag. To, međutim, nije izvjesna prognoza, već mogući ishod najnepovoljnijeg razvoja situacije na svjetskom tržištu. Nafta od 200 dolara nije neizbježna, kao što ni dizel od pet maraka nije izvjesnost. Ipak, smanjene zalihe, naglo poskupljenje transporta i poremećaji u snabdijevanju pokazuju da rizik od novog talasa poskupljenja nije zanemarljiv i visi u vazduhu.

PROBLEM DO PROBLEMA

Ekonomista Bojan Stanić kaže da se problemi u snabdijevanju ne završavaju na naftnim terminalima i benzinskim pumpama. Kako je istakao, poremećaji na pomorskim pravcima, smanjena proizvodnja u rafinerijama i promjene u transportnim tokovima prenose se na cijelu privredu. Dodatni problem, dodaje, predstavljaju niski vodostaji evropskih rijeka, koji otežavaju prevoz robe i dio tereta usmjeravaju na drumski i željeznički transport, po pravilu skuplji od riječnog.