Činjenica da je Australija zabranila korštenje društvenih mreža mlađima od 16 godina potegla je pitanje da li bi i druge zemlje trebalo da reaguju na isti način, prvenstveno kako bi se spriječio negativan uticaj određenih sadržaja.

Psiholog Aleksandar Milić je za Banjaluka.net rekao da mladima nedostaju određeni sadržaji u okviru obrazovnog ciklusa, zbog čega su, kako je istakao, usmjereni ka određenim aktivnostima koje “podrazumijeva“ današnje društvo.

– Djecu treba obezbijediti od najmlađih dana u porodici, u vrtiću, kod učiteljice, višim razredima osnovne škole, obezbijediti sadržaje i prezentovati putem đačkih radionica. Ono što nije u školi zastupljeno su zdravi stilovi življenja, koji će upravo spriječiti ove uticaje sa društvenih mreža. Jer, evo maloprije gledam gdje njih deset sjede i samo gledaju u telefone. Dakle, nedostaju određeni sadržaji. Djeca su od dosade usmjerena na neke sadržaje koje oni sami biraju, ujedno su oni predmet manipulacija, predmet loših uticaja. Dakle, mi smo se čuvali ulice, a sad nam je ulica ušla u stanove, u kuće, ušla je u dječje telefone. Imamo sada nekontrolisani i loš uticaj takvih sadržaja. Ti sadržaji su, kako vidite, destruktivne prirode i sadržaji koji obiluju nasiljem, bilo verbalnim, psihičkim ili fizičkim, to su scene patnje, mučenja ljudi, mučenja životinja u različitim okolnostima. Djeca to, naravno, traumatski preživljavaju, što posebno utiče na formiranje njihovog emocionalno-socijalnog statusa i stanja. Znači, na njih loše utiče, ali je izazovno i naravno privlači određenu pažnju. Postavlja se pitanje dokle i kako to raditi? Zato ja forsiram da istovremeno moramo imati edukacije, naravno školskih ljudi, stručnih službi, gdje će voditi te radionice koje će podrazmijevati određene aktivnosti koje se tiču odnosa među polovima, zdrava reproduktivnost, opšta kultura, eko-kultura, opšte zdravlje, mentalno zdravlje, saobraćajna kultura, odnosno da djecu aktiviramo putem radionica gdje bi nam saradnici bili i ljudi van škole, rekao je Milić.

Uticaj roditelja

Milić smatra da roditelji ne bi trebalo da brane korištenje društvenih mreža.

– Ono što roditelji kritikuju, brane, otimaju, kažnjavaju – to nikako sa psihološkog aspekta ne daje dobre rezultate. Nego razgovori sa njima i ukazivanje na vrijednosti ovih drugih aktiviteta. Okupiranost je ono što je njima zdravo, prijatno, ugodno gdje će mnogo toga naučiti, a mnogo toga znaju, samo eto prepušteni su telefonima i društvenim mrežama. Ne možemo reći roditelji su krivi i sve je u porodici. Ko će pomoći u porodici ako ne stručni ljudi, ali stručni ljudi preko škole i kroz edukaciju ljudi koji odgajaju djecu, bez obzira koji je to nivo, dodao je Milić.

Naglasio je da je u određenim situacijama najbitnije da roditelji ukažu na stvaranje dobrih navika.

–  Roditelji savjetovati mogu, samo je bitno koliko savjetuju. Ako uzmemo u obzir sadašnje stanje, nije dovoljno. Nema tu puno savjetovanja, tu samo ima roditeljske brige. Često dječici od godinu, dvije kad ih izvedu u igraonicu, ljudi jedu, piju kafu, a djeci daju telefone da bi djeca bila mirna. Mi svjesno učimo navici koja je izuzetno loša. Ja bih rekao ta zavisnost o društvenim mrežama je ujedno izvor ka dugoj ovisnosti, za druge loše navike, bilo koje, bilo da su to loši sadržaji, kocka, igre, upotreba narkotika, pića – stvaraju se loše navike.  Mi moramo pomoći djeci da ne stvaraju loše, nego dobre navike, a dobre navike se formiraju kroz aktivitet, kazao je Milić.

Mišljenje sociologa

Zabrana korištenja društvenih mreža mladima je pogrešna odluka i dio militarističkog i soft-fašističkog društva, smatra sociolog Ivan Šijaković.

– Australija je školski primjer takve nove psihologije i ideologije, koja se “valja iza brda”, to je demonstrirala u doba kovida 19. Prema tome, to ne bi trebalo da slijede druge države. Mi se nalazimo u “društvu mreže”, kako je to nazvao Manuel Kastels, jedan od najvećih živih sociologa. Svaka naredna generacija će više biti na mreži nego u fizičkom prostoru. To što čini Australija, to bi bilo isto kao kada bismo u Evropi zabranili automobile, jer je opasno i ima mnogo saobraćajnih nesreća, rekao je Šijaković.

Dodao je da korištenje društvenih mereža ima veliki uticaj na ponašanje djece, ali, kako kaže, potrebna je i edukacija u školi i porodici o tome kako praviti selekciju sadrżaja dostupnog na mrežama.

–  Industrijska kultura nestaje, a uveliko je stupila na scenu virtuelna, sajber i kripto kultura. Tome se treba prilagođavati i usmjeravati je, a ne zabranjivati. Roditelji treba da prate svoju djecu, da vide i znaju njihove aktivnosti na društvenim mrežama, da ih usmjeravaju, koriguju, objašnjavaju i upozoravaju na opasnosti koje vrebaju na mrežama. Mreže su prostor mladih, kao i odraslih, kao što postoje knjige i igre za djecu i za odrasle, dodao je Šijaković.

Naglasio je da, same po sebi, društvene mreže nisu štetne, već postoje ljudi i grupe koje ih zloupotrebljavaju.

– Naravno, potrebno je da se kreiraju mreže namijenjene samo djeci do 16 godina, gdje će oni imati svoj slobodan i zaštićen prostor. Treba na tome insistirati, jer ima dovoljno kreativnih i moralnih ljudi koji mogu to uraditi. Mislim da je to individualna stvar, neka djeca se zainteresuju već od šest ili sedam godina i žele da imaju svoj virtuelni prostor, druga nemaju interesovanje ni sa 17 ili 18 godina. Sjetih se da sam pročitao prije nekoliko mjeseci kako je dječak od sedam godina napravio aplikaciju koja pomaže u učenju njegovim hendikepiranim drugarima. Dakle, od sedam godina, uz asistenciju raditelja, naglasio je Šijaković.

Šta kažu građani

 

 

 

 

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Objavu dijeli Banjaluka.net (@banjaluka_net)

U anketi koju smo sproveli na ulicama Banjaluke građani su mišljenja da bi mlađim populacijama korištenje društvenih mreža trebalo da bude ograničeno.

“Mislim da društvene mreže definitivno negativno utiču na mlade.”

“Ne mislim ništa dobro za društvene mreže, pogotovo zbog djece. Naravno da bi trebalo ograničiti pristup.”

“To je teško pitanje, ali mislim da bi trebalo ograničiti pristup društvenim mrežama.”

“Podijeljeno imam mišljenje. Može biti edukativno za neke stvari, modu, šminku… ali sa druge strane može i negativno da utiče u nekom drugom pogledu. Mislim da bi roditelji mlađima trebalo da ograniče neke sadržaje.”

Iz razgovora sa stručnjacima možemo zaključiti da društvene mreže među mlađim populacijama ne treba potpuno zabraniti, ali bilo bi poželjno da određene objave budu kontrolisane, prvenstveno od strane roditelja, a nakon toga i obrazovnih institucija.