Pada uoči Bogojavljenja, nije obilježen crvenim slovom za razliku od Krstovdana koji se obilježava 27. septembra kao uspomena na pronalaženje Časnog Krsta, na kojem je na Golgoti razapet Hristos.

Na sutrašnji dan, poslije liturgije, u hramovima se obavlja i čin vodoosvećenja, a na Bogojavljenje, voda se osvećuje i van hrama, na rijekama i drugim otvorenim mjestima.

Od Božića do Bogojavljenja mrsni su svi dani, ali se na Krstovdan, ma koji dan od ponedjeljka do petka bio, strogo posti, na vodi. Ukoliko padne u subotu i nedjelju, post je razriješen na ulje!

Posti se strogo, prvi put poslije Božića, jer je do ovog dana bilo razriješenje zbog velikog praznika. Zato je u srpskom narodu ostala izreka: “Ko se krstom krsti, taj Krstovdan posti”. Nakon Krstovdana, širom Srbije pliva se za časni krst.

Običaji na zimski Krstovdan

U nekim dijelovima Srbije, vjeruje se da je dobro na Krstovdan očistiti kuću i oprati sav veš. Po narodnom predskazivanju vremena, koji vjetar duva na Krstovdan, taj vjetar će najčešće duvati tokom godine.

U Sremu se govorilo da se ovoga dana vjetrovi krste (odnosno ukrštaju, duvaju jedan drugome u susret), pa koji nadjača. Takođe, vremenske prilike koje nas dočekaju tog dana predskazaće kakva će nam naredna godina biti.

Za ljude rođene na Krstovdan vjeruje se da na svojim nejakim plećima nose sijenku Časnog krsta i da su zato pred Bogom posebno odgovorni za svoje postupke.

Na Krstovdan su se, prenose etnolozi, jeli ostaci badnjedanskog pasulja i – spremane su pihtije. Ali kako je Krstovdan posni dan, to su ih jeli sutradan, na Bogojavljenje.

Odlazak u crkvu po svetu vodu, paljenje svijeće za zdravlje, te molitva, spadaju u obavezne radnje svakog vjernika na ovaj veliki praznik, prenosi Kurir.