Bijeljina
18.07.2023.
10:09
Stevanović: Prijedlog za kriminalizaciju klevete i te kako opravdan
Izvor: InfoBijeljina
1
Podijeli
Veliku pažnju javnosti posljednjih mjeseci zaokuplja predloženi nacrt, odnosno već sada prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika Republike Srpske, a najveći fokus je na mogućoj kriminalizaciji klevete. Žučne rasprave za i protiv kriminalizacije ovog djela i svakodnevna polemisanja kako stručne javnosti, tako i direktno zainteresovanih lica, ali i širokih narodnih masa, nažalost, do danas nisu dale željene rezultate.
O ovoj aktuelnoj temi razgovarali smo sa poznatim advokatom Milošem Stevanovićem, koji kaže da je kleveta institut kome treba posvetiti posebnu pažnju, bez obzira da li ostao u domenu građansko-pravne ili dobio ponovo svoju krivično-pravnu zaštitu.
Ovo je tema koja je uzburkala veliki dio javnosti, počevši od novinarskih udruženja, raznih organizacija, do pojedinaca koji su izašli na ulice. Da li običan građanin ima jasnu sliku o pojmu klevete i mogućoj kriminalizaciji ovog djela?
Stevanović: Mnoštvo neprovjerenih, neodređenih, nepotpunih i u konačnici neistinitih informacija se svakodnevno iznosi i pronosi, te stvara pogrešna slika među ljudima, koja može da ostavi trajne i dalekosežne negativne posljedice po nečiji lik i djelo, međutim, sve dok one ne škode tuđoj časti i ugledu, iste nisu problematične. Ipak, praksa je jasno pokazala da nerijetko se ovaj prag pređe i nastanu posljedice koje je teško, a nerijetko i nemoguće sanirati putem trenutno važećih mehanizama zaštite časti i ugleda.
Naime, trenutno na teritoriji Republike Srpske kleveta je regulisana putem Zakona o zaštiti od klevete, međutim, predmetna građansko-pravna zaštita se pokazala neefikasnom i nedjelotvornom, pa je jasno da je prijedlog za kriminalizaciju klevete i te kako opravdan. Ne stoje navodi protivnika kriminalizacije klevete, a koji uzgred rečeno i nemaju valjanu argumentaciju zbog čega su protiv, da je uvođenje iste u domen krivičnog prava i zaštite izraz regresije društva, nego naprotiv isto predstavlja izraz izuzetnog napretka i vidljivog progresa u pogledu zaštite povrijeđenih prava i interesa građana, a naročito njihove časti i ugleda koji se u današnjem savremenom društvu sve više zanemaruju i vješto maskiraju pod velom prava slobode izražavanja, tj. javnog izražavanja mišljenja, misli i savjesti, a koja prava ni na koji način ne mogu uticati na pravo zaštite od klevete.
Bitno je istaći da većina evropskih država, koje su nesporno na mnogo većem nivou uređenosti, imaju propisanu klevetu kao krivično djelo, pa je nejasno zbog čega to ne može imati i Republika Srpska.
Znače li izmjene i dopune Krivičnog zakonika Republike Srpske u ovom domenu direktan uticaj na slobodu izražavanja?
Stevanović: Sloboda izražavanja zagarantovana članom 10. Evropske konvencije za zaštitu osnovnih ljudskih prava i sloboda je jasno definisana, ali isto tako su definisana i ograničenja u stavu 2. navedenog člana, a to je da se ista može podvrgnuti formalnostima, uslovima, kaznama propisanim zakonom i neophodnim u demokratskom društvu radi zaštite taksativno navedenih obilježja svake demokratske i pravne države.
Dakle, jasno su predviđeni izuzeci kada sloboda izražavanja može biti ograničena, te po osnovu ovih izuzetaka je donijet i Zakon o zaštiti od klevete, a isto tako je ostavljena mogućnost pružanja i krivično-pravne zaštite koja je i ranije postojala i koja služi samo za lakše i djelotvornije sprečavanje širenja neistina koje štete ugledu i časti oštećenog lica. Ovdje se dakle ne radi ni o kakvoj povredi prava na slobodu izražavanja, nego se radi o prevenciji i zaštiti lica koja su nerijetko podvrgnuta bukvalno šikani, a adekvatnu zaštitu ne mogu da ostvare u građanskom postupku koji vrlo često traje predugo i stvar je ličnog gonjenja i utroška ogromnih sredstava koje mora da ima lice koje je oklevetano i zbog čega se nerijetko i odustaje od daljeg postupka.
S druge strane, po prijedlogu, tužilac u krivičnom postupku koji se vodi dokazuje bitne činjenice i okolnosti, a da samo oklevetano lice pri tome nema nikakvih značajnijih obaveza, a istina će biti dokazana i utvrđena. Eventualnom kriminalizacijom klevete, ni na koji način se neće uticati na slobodu izražavanja, a kako je to bojazan, nego će upravo svako onaj ko govori istinu i iznosi svoje mišljenje moći i ubuduće to da radi potpuno slobodno, bez ikakvih ograničenja, a svako onaj ko svjesno iznosi neistine i treba da bude kažnjen zbog svog ponašanja.
Zbog čega se onda u medijima pojavio utisak da se vodi instruisana hajka protiv novinara i slobode izražavanja?
Stevanović: Ovdje se stvara utisak da se hajka protiv uvođenja ovog krivičnog djela stvorila upravo od onih koji zloupotrebljavaju pravo na slobodu izražavanja i neistinitim iznošenem ili pronošenjem određenih navoda svjesno štete časti i ugledu trećih lica, odnosno od onih koji lažnim informacijama skupljaju široke narodne mase, vješto manipulišući medijskim prostorom.
Potencijalno uvođenje klevete kao krivičnog djela je izazvalo burnu reakciju, a naročito „sedme sile“, koja u datom ne bi trebala da vidi nikakve negativne efekte, nego naprotiv trebala bi da vidi idealnu priliku i način za selekciju i izbor jednog zdravog novinarstva i vraćanja istoj profesiji starog sjaja koja je narušena nadripisarstvom i objavljivanjem vijesti koje nisu provjerene i služe samo u cilju pribavljanja što većeg broja lajkova i prouzrokovanja štete po čast i ugled, a ne o pravovremenom, tačnom i jasnom informisanju.
Dakle, jasno je da je sva argumentacija sa aspekta prakse u korist kriminalizacije klevete, a naročito što ona ni na koji način ne utiče na slobodu izražavanja, nego služi isključivo za zaštitu lica koja su oklevetana, na jedan efikasan, cjelishodan i nadasve ekspeditivan način i to samo propisivanjem eventualnih novčanih kazni. Na ovaj način bi kleveti bio dat viši nivo zaštite, a sa nadom da će njeno propisivanje obezbijediti veći stepen poštovanja tuđe časti i ugleda, te kako preventivno, tako i represivno, ali i veću zaštitu lica koja nerijetko prođu pakao prije okončanja postupka građanske zaštite i dokazivanja istinitosti svojih navoda.
Dakle, jasno je da je sva argumentacija sa aspekta prakse u korist kriminalizacije klevete, a naročito što ona ni na koji način ne utiče na slobodu izražavanja, nego služi isključivo za zaštitu lica koja su oklevetana, na jedan efikasan, cjelishodan i nadasve ekspeditivan način i to samo propisivanjem eventualnih novčanih kazni. Na ovaj način bi kleveti bio dat viši nivo zaštite, a sa nadom da će njeno propisivanje obezbijediti veći stepen poštovanja tuđe časti i ugleda, te kako preventivno, tako i represivno, ali i veću zaštitu lica koja nerijetko prođu pakao prije okončanja postupka građanske zaštite i dokazivanja istinitosti svojih navoda.