Ukoliko u narednoj godini ne bude imao dovoljno sirovine za preradu, Milorad Krstić, vlasnik, u novembru 2009. godine privatizovane Fabrike za preradu povrća i voća “Sava Semberija”, zaprijetio je da će svoje proizvodne kapacitete najvjerovatnije preseliti u Makedoniju ili u Srbiju.

Ova fabrika je u 2014. godini od semberskih proizvođača povrća preuzela, požalio se ovih dana Krstić, svega oko sedam odsto sirovine i radila je sa svega 20 odsto projektovanih kapaciteta. Krstić je „zaboravio“ da je 26.000 hektara zemljišta u Semberiji bilo direktno ugroženo majskim poplavama.

U privatizovanoj fabrici, za koju je svojevremeno predsjednik Vlade RS, odnosno predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik izjavljivao da predstavlja “primjer najuspješnije privatizacije u RS”, u novembru 2010. godine bilo je zaposleno 83 radnika, a četiri godine kasnije, 15. decembra ove godine, svega 52 radnika, zvanični su podaci iz Fonda PIO RS.

U julu 2010. godine, kada je izvršena prva faza modernizacije fabrike, planovi su bili više nego optimistični. Vjerovalo se da će “Sava Semberija” u skorije vrijeme proizvoditi od 10.000 do 12.000 tona prerađevina od voća i povrća.

Krstić je i ranije govorio, a i sada je to ponovio, da kooperanti, nakon što tokom zime potpišu ugovore o isporuci povrća, u jeku sezone iznevjere potpisano i obećano, i svoje povrće prodaju na Kvantaškoj ili zelenoj pijaci u Bijeljini, po znantno većim cijenama od onih dogovorenih sa “Savom Semberijom”.

Postavlja se logično pitanje: Zbog čega „Sava Semberija“ nije pravila „čvršće“ ugovore, koji bi jasnije obavezivali i nju i kooperante, i koji bi podrazumijevali obostrano plaćanje penala u slučaju nepoštovanja. Krstić ovo ne komentariše, vjerovatno zato što je i njegov menadžment u nekoliko navrata izigrao povjerenje kooperanata. Iznenada, mimo ugovora smanjili bi dogovorene otkupne cijene ponuđenog paradajza i paprike, tvrdeći da bolju i kvalitetniju sirovinu mogu nabaviti u Makedoniji ili u Srbiji.

Krstić se žali na “loš mentalitet poslovanja” i na izigravanje povjerenja od strane kooperanata, a istovremene ne objašnjava zbog čega ne dozvoljava radnicima u fabrici osnivanje sindikalne organizacije, iako živi u Njemačkoj na čije se standarde poslovanja poziva i gdje su radnička prava jasno definisana i utvrđena čvrstim sindikalnim ugovorima.

Mnogi semberski proizvođači povrća godinama već koriste naučna i tehnološka iskustva naprednih zemalja u ovoj proizvodnji, te im nije strano, a nije ni teško, da se, bukvalno, preko noći, preorjentišu na ono što je racionalnije i ekonomski isplativije u ovoj proizvodnji. Poljoprivrednici samo traže čvrste ugovore, koji će do kraja biti ispoštovani. Početkom januara naredne godine Krstić će ponovo potpisivati ugovore sa semberskim poljoprivrednicima o otkupu povrća. Ukoliko međusobno povjerenje bude utvrđeno jasnim i preciznim ugovorima, i ukoliko oni budu do kraja ispoštovani, vjerovatno će i saradnja biti puno uspješnija nego što je bila do sada. Investitori se ne mogu pozivati na evropske standardne samo kada to njima odgovara. Poslovna etika je dvosmjerna ulica.