Ali, kako joj se bliži kraj života, tako će s njom nestati ovaj drevni jezik. Mještani ovog sela u čileanskoj regiji Ognjena zemlja, koje se bukvalno može nazvati krajem svijeta, Kristinu zovu abuela, odnosno baka na španskom, što i nije čudno s obzirom na to da je majka sedmoro djece, baka 14 unučadi i ima brojnu čukununučad. Od kada joj je umrla sestra prije nekoliko godina, Kalderon se smatra jedinim govornikom nepisanog i melodičnog jaganskog jezika.

- Postoje drugi ljudi koji ga razumiju, ali ga niko ne zna kao ja - rekla je nedavno baka Kristina u Vila Ukiki, selu u kojem živi nekoliko stotina potomaka ovog naroda.

Jagani su nekada bili nomadski narod koji je putovao kanuima i lovio foke oko Ognjene zemlje i arhipelaga Kejp horn. Dani ribarenja su nestali, ali Kalderon i drugi iz njenog sela još uvijek koriste tradicionalne tehnike pletenja sepeta i deka, a prave u replike kanua. Širokog lica i tamnog tena, baka Kristina nije odlazila na more da lovi ribu već je podučavala djecu u vrtiću, uključujući i jaganski jezik. Odavno ne podučava nikoga, a dane provodi prodajući pletene stvari ispred svoje skromne kuće.

Ipak, jaganski neće biti u potpunosti zaboravljen, jer je Kristina uz pomoć svoje kćerke napravila rječnik ovog jezika, kao i knjigu legendi i pripovjedaka o životu Jagana.  Čileanska vlada je 2009. godine označila baku kao "Živo ljudsko bogatstvo", što je naziv koji UNESKO dodjeljuje ljudima koji posjeduju specifično znanje u pogledu kulturnog nasljeđa. Procjenjuje se da je sredinom 19. vijeka bilo 3.000 Jagana, kada su Evropljani prvi počeli da kolonizuju južni dio Čilea.