U napuštenoj vikendici, u skučenom sobičku, bez struje i vode  živi usamljeni Živorad  koji u najvećoj bijedi i siromaštvu provodi svoje možda posljednje dane starosti. S obzirom da starac nema lične dokumente, nije u mogućnosti ostvariti nikakva prava, ni ljekarsku, ni socijalnu pomoć.

Iako po nekoliko dana ne pojede ni parče hljeba, Živorad se najviše žali na samoću.

“Najteže mi je kada padne noć. Osamim se, a noć duga kao godina. Uvijek liježem sa strahom da li ću dočekati jutro”, kaže Živorad za portal InfoBijeljina.

Nakon što mu je prije nekoliko godina umrla sestra, ovaj starac je ostao bez ikoga svoga. Živi od pomoći dobrih  ljudi koji  ga s vremena na vrijeme posjete i donesu neku pomoć.

Iz Centra za socijalni rad u Bijeljini, kažu da nisu upoznati sa ovim slučajem, da ga nemaju u evidenciji, ali da će ovih dana svakako izaći na teren, utvrditi okolnosti i pokušati naći neko rješenje.

Hladni januarski dani prijetnja su ovom iznemoglom starcu koji  štedljivo loži nekoliko naramaka drva , koliko mu je preostalo  i sa kojima  se pokušava  izboriti sa zimom.

Ljudski je pomagati druge. Kad su u pitanju stari i iznemogli onda je to, može se reći, i moralna obaveza. Pomoć zna biti i lijepa riječ upućena starom i onemoćalom licu, a o novčanoj pomoći da i ne govorimo.

Neiscrpne su mogućnosti kada je riječ o pružanju pomoći starim i iznemoglim. "Sve se može, kad se hoće", veli naš narod.

Ovom  pričom želimo da naše čitaoce  podsjetimo da u njihovom kraju postoje stariji ljudi kojima je potreba njihova pomoć. Učinite dobro djelo - ovom čovjeku  priskočite u pomoć. Kao dobrotvor bićete srećniji i zadovoljniji.

Piše: Snežana Milošević