Ljudi obično donose odluku da napišu testament kada se teško razbole i zađu u poznu starost ili kada naglo steknu veću sumu novca. U posljednje vrijeme, prema riječima advokata, testament ostavljaju i mlađe osobe.

Advokat Njegoš Petrović iz Banjaluke kaže da je nemoguće dati tačan i precizan podatak o broj sačinjenih testamenata u Srpskoj, jer Zakon o nasljeđivanju RS poznaje njegovih nekoliko vrsta. Takođe, ne postoji registar niti neki drugi oblik evidentiranja sačinjenih testamenata.

- Iz ličnog iskustva mogu zaključiti da se u posljednje vrijeme smanjuje broj lica koja se obraćaju advokatu i odlučuju da sačine testament. Razloge treba tražiti i u činjenici da veliki broj testamenata bude poništen pred sudom i to najčešće zbog nedostatka propisane forme, činjenice da je falsifikovan potpis ostavioca ili da je povrijeđeno pravo nasljednika na nužni nasljedni dio - rekao je Petrović.

Dodaje da ne postoji neko opšte pravilo kad je riječ o godinama u kojima se sačinjava testament pa tako imamo i osobe mlađeg životnog doba koje raspolažu svojom imovinom na taj način.

- Prije nekoliko godina javila mi se osoba od 38 godina sa željom da sačini testament. To je moja najmlađa stranka, kada je riječ o testamentima - kazao je Petrović.

Testamentom se, podsjeća, najčešće raspolaže sa stvarima veće vrijednosti, posebno nekretninama, kao što su stanovi i kuće.

- Mada predmet  vrlo često budu i pokretne stvari veće vrijednosti, npr. automobili, nakit, trofejno oružje, kao i novac. Kao testamentarni nasljednici obično se pojavljuju članovi uže ili šire porodice ostavioca. Takođe, kao nasljednici javljaju se i druga lica koja nisu u rodbinskoj vezi sa ostaviocem, a kojima je on želio da ostavi dio svoje imovine - priča Petrović.

Kad su u pitanju neobični zahtjevi, Petrović kaže da ljudima budu predstavljene zakonske mogućnosti, nakon čega obično odustanu od tih planova.

- Jedan kolega je imao stranku koja je testamentom ostavila kredenac i avan - kazao je Petrović, dodajući da testament može sačiniti svako lice sposobno za rasuđivanje koje je navršilo 15 godina.

Njegov kolega Borislav Jamina iz Istočnog Sarajeva kaže da do sada nije imao stranke koje žele da na neki način zavještaju svoju imovinu.

Kod notara Gorana Golića iz Banjaluke situacija je malo drugačija. On kaže da se broj testamenata, kao i drugih nasljedno-pravnih akata iz godine u godinu povećava.

- Sa strankama prvo obavimo razgovor, upozorimo ih na status, značaj i opozivost testamenta. I ljudima kažemo šta je najbolje - objasnio je Golić.

Ljudi u Srpskoj, kaže Golić, na testament se odlučuju uglavnom u poznim godinama.

Njegov kolega Đorda Samojko iz Istočnog Sarajeva ističe da se stanovnici iz ovog dijela Srpske rijetko odlučuju na testament.

- Prošle godine nismo imali nijedan testament. On se u praksi pokazao kao jedan nesiguran dokumenat. Da bi testament bio na snazi, svi nasljednici moraju da ga prihvate. Međutim, uvijek se nađe neko kome taj testament ne odgovara, ko može izraziti sumnju, nakon čega bude oboren u sudskim postupcima - rekao je Samojko.

Ništa bolja situacija nije ni na području Hercegovine. Notar Milanka Žuljević iz Trebinja kaže da stanovnici na jugu Srpske rijetko ostavljaju testament.

- Malo stanovnika se odluči da imovinu ostavi i putem ugovora o doživotnom izdržavanju. Šta je razlog, ni sama ne znam - kazala je Žuljevićeva.

Master pravnik i asistent na Pravnom fakultetu Univerziteta u Banjaluci Bosiljka Čubrilović objašnjava da se u praksi testament, kao pravni osnov za pozivanje na nasljeđe, najčešće pojavljuje u dva oblika, kao sudski i svojeručni testament.

- Kada govorimo o sudskom testamentu, sam način njegovog sačinjavanja ukazuje na visok nivo pravne sigurnosti, dok je svojeručni, olografski testament aktuelan s obzirom na to da ne zahtijeva mnogo formalnosti, dovoljno je samo da bude napisan i potpisan od strane ostavioca, sa naznačenjem datuma kada je sačinjen - kaže Čubrilovićeva.

Dodaje da testament nije primaran osnov za pozivanje na nasljeđe, iz nekoliko razloga.

- Glavni razlog zbog kojeg građani izbjegavaju sačinjavanje testamenta leži u činjenici da su moguće mahinacije sa ovom vrstom pravnog posla te da je veoma često predmet utvrđivanja ništavosti pred sudom. Prirodno da se posljednja izjava volje sačinjava u poznijim godinama, kada svako od nas podvlači crtu u raznim aspektima života pa, između ostalog, i u materijalnom - kazala je Čubrilovićeva.

Ugovor

Osim testamenta, ljudi se sve češće odlučuju da svojom imovinom raspolažu i na drugi način, posebno ugovorom o doživotnom izdržavanju, za koji je predviđena posebna forma, mora biti notarski obrađen.

Advokati i notari kažu da ugovor o doživotnom izdržavanju daje veći stepen sigurnosti da taj dokument neće biti poništen pred sudom, što nije slučaj sa testamentom. Uglavnom ovaj ugovor potpisuju ljudi koji nemaju porodicu ni bližu rodbinu pa na ovaj način obavezuju nekoga da im pomaže dok su živi.