Misteriju Cocinog bubnja, koji je ušao i u narodni govor otkrio je Vehid Gunić i objavio u svojoj knjizi "Bosanske izreke strpljen – spasen" (Sarajevo 2011.).

Sve je počelo od Huseina Coce iz banjalučke Novoselije, koji se prisjetio priče o bubnju svog pradjeda ili čukundjeda, piše "mojabanjaluka.info".

"Bila su tri brata, tri Coce u nekom selu Coca kod Podgorice, pa ih dobro potjeralo trbuhom za kruhom. Jedan se, navodno, zaputio negdje prema Lici, drugi negdje južnije, a treći se, kao telal i dobošar, zaputio prema Banjaluci", piše Gunić.

Iako Coce nikada nisu bile naročito muzikalne, ovaj je imao nešto malo dara za bubnjanje i za telalski, reporterski način prenošenja bitnih informacija.

"Za razliku od dotadašnjih krajiških telala koji su imali bubnjeve malo veće od običnog defa ili tarbuka, ovaj je Coco imao bubanj kao onaj što su ga imali Ringo Star, Đorđe Đoko Kisić, Điđi Jankelić, Lučiano Paganote, popularni Feđa Isović ili Prijedorčanin Nasko Budimlić. Tako su, eto, i taj Coco, čiji su se potomci nastanili na banjalučkoj periferiji, a i njegov bubanj ušli u narodnu izreku", navodi se Gunjićevoj knjizi.