Brojne porodice taj datum obilježavaju kao krsnu slavu, organizuju se vašari u pojedinim gradovima, a praznik prati veliki broj običaja. Jedno narodno vjerovanje povezano je sa vremenskim prilikama.

Kada na Đurđevdan zagrmi, to se tumači kao loš znak jer predskazuje nerodnu i lošu godinu. Posebno se to odnosi na plodnost zemlje i stoke.Vjeruje se da grom najavljuje da će letina stradati.

Kiša na veliki praznik tumači se u našoj tradiciji kao znak sušne godine, dok se vedro i sunčano vrijeme ocjenjuje kao znak plodne godine.

Vjeruje se da na Đurđevdan djeluju vještice i druge zle sile. Zbog toga su u minulim vremenima seljaci palili velike vatre “da bi zaštitili sebe i selo“. Slično, u nekim krajevima u đurđevdanskoj noći i dalje čuvaju zasijanu pšenicu i raž jer se vjeruje da baš tada neko može da “obere njivu” tj. bacanjem čini prenese rod u svoj posjed.

Običaji za Đurđevdan

Običaji su vezani za sam praznik ali i dan pred Đurđevdana. Uoči 6. maja, domaćica spušta u posudu punu vode razno proljećno bilje, a onda odmah spušta: dren, pa za njim zdravac i na kraju grabež i crveno jaje, čuvarkuću koja je ostala od Vaskrsa; to se zatim stavi pod ružu u bašti da prenoći. Ujutru se svi redom umivaju ovom vodom:

- djeca – da budu zdrava kao dren,
- djevojke – da se momci "grab"e oko njih,
- stariji – da ih služi zdravlje
- domaćin – da mu kuća bude dobro čuvana.