Kako naši geni utiču na boje koje vidimo?

Glavni uzročnik sljepila za boje je recesivni gen na X hromozomu. To je i razlog zašto se ovo stanje mnogo češće javlja kod muškaraca nego kod žena. Dok god žena ima jedan X hromozom koji nema mutaciju sljepila za boje, ona će da ima normalan kolorni vid u toku svog života, iako joj je drugi X hromozom prenosilac. Međutim, njena djeca bi mogla biti slijepa za boje ili bi mogla biti prenosioci.

Sa druge strane, kako muškarci imaju X i Y hromozome (a ne dva X hromozoma kao žene), oni razvijaju sljepilo za boje ili ga uopšte nemaju. Kćerke muškaraca koji su slijepi za boje će u najboljem slučaju biti prenosnici ove bolesti, osim ako ne dobiju majčin X gen, koji je takođe slijep za boje. U tom slučaju, i one će biti slijepe za boje.

Kako zapravo izgleda sljepilo za boje?

Naš vid zapravo potiče od specijalizovanih čulnih ćelija na našoj retini koje se zovu čepići i štapići. Neki od čepića su zapravo i "krivci" razvoja sljepila za boje. Kod osobe koja ima normalan vid za boje, čepići upijaju svjetlo tri talasne dužine: kratko (plavo), srednje (zeleno) i dugo (crveno). Ove tri talasne dužine svjetla u stvari i daju osjećaj boja koje naše oko ima. Zapravo, boje u našem oku se stvaraju otprilike isto kao i u starom televizoru - pikseli ekrana su podijeljeni na crvene, zelene i plave linije.

Sljepilo za boje dolazi u mnogo oblika

Postoji mnogo načina na koje se osjećaj boja u našem oku može pogoršati. Najčešće je crveno-zeleno sljepilo, koje se javlja jer crveni čepići (protanopia) ili zeleni čepići (deuteranopia) ne vrše svoju funkciju. Rezultat su tamne, smeđe-žute boje koje oko vidi. Statistički, 8% muškaraca i samo 0,5% žena ima crveno-zeleno sljepilo. Sa druge strane, rjeđa forma sljepila za boje je plavo-žuto (tritanopia), koje se javlja onda kada postoji oštećenje plavih čepića. Rezultat su roza, braon vidljive boje. Samo 5% slijepih za boje ima tritanopiju.

Najrjeđa forma je pomenuta monohromacija. Smatra se da se javlja onda kada niti jedan čepić u retini ne funkcioniše normalno, funkcioniše samo poneki čepić ili postoji problem u tome kako centar za vid u kori velikog mozga percipira sliku dobijenu s retine. Osim toga što je slika koju takvo oko vidi crno-bijela, osobe s monohromacijom imaju i povećanu osjetljivost na svjetlost, nevoljne pokrete oka (nystagmus) te slabiji centralni vid.

Neke forme sljepila za boje su izlječive

Iako često ima iste rezultate, sljepilo za boje ne funkcioniše uvijek na isti način. Ako je neko dihromatičan, to znači da mu nedostaje jedan od tri čepića, što ne može da se liječi. Međutim, ako je neko analogni trihromat, to znači da posjeduje sve tri vrste čepića, ali neki od njih reaguju na šire talasne dužine svjetla nego što bi smjeli. Ako razlika dužine svjetla na koju čepić reaguje i ona na koju bi trebalo da reaguje nije velika, takvo stanje je izlječivo.