Početak novembra je ujedno i početak velikih slava koje domaćini širom Srbije proslavljaju u ovo doba godina. Neki će ove godine prvi put slaviti krsnu slavu kao domaćini, pa je važno da se upoznaju sa najbitnijim običajima. 

Jedan koji izaziva zbunjenost jeste i taj šta raditi sa slavskom svijećom nakon slavlja. Za slavu se kupuje po mogućnosti svijeća od pravog voska, obično dužine 50 - 60 cm, može i veća ili manja, zavisno od prilika i mogućnosti. Ona se stavlja u čirak (svijećnjak) i posebno ukrašava.

Svijeća se pali na dan slave, neposredno pred rezanje kolača. Domaćin se prekrsti, pomjene u molitvi Boga i ime svoje krsne slave, cjeliva svijeću i pali je šibicom. Svijeća i njena svjetlost simbolizuju svjetlost nauke Hristove. Svijeća gori cijelog dana na dan slave, a kada izgori na nekoliko santimetara do svijećnjaka, svijeća se gasi na sledeći način: domaćin se prekrsti, uzme čašu sa vinom, iz nje zahvati jednu kafenu kašičicu vina i nju izlije uz fitilj svijeće koja gori. Vino polako ugasi svijeću. Potom se svijeća i čirak stavljaju pred ikonu, ili na neko drugo svečano mjesto u kući, tu stoji do sljedeće godine i pali se prilikom zajedničkih kućnih molitvi.

Prilikom rezanja slavskog kolača, u žito se, odozgo u centar, stavlja manja svjećica koja gori dok traje obred rezanja slavskog kolača. Po završetku obreda žito se preliva crnim vinom, svjećica se gasi i vadi iz žita, a na njeno mjesto može se staviti neki cvijet karanfil, ruža, bosiljak...