Šta djeca nikada ne zaboravljaju
Eksperimenti u kojima su praćene veće grupe djece, koja su nabrajala iskustva za koja su bila uvjerena da ih nikada neće zaboraviti, ponudio je naučnicima zanimljive rezultate.
Kad su odrasli, opet su ih ispitali o tim iskustvima. Logično, različitim ljudima su sasvim različiti događaji najvažniji u životu, no, kako se ljudi, ipak, puno manje razlikuju nego što to misle, naučnici su na velikom uzorku pronašli i dosta sličnosti.
Analizom podataka dobijenih opisanim eksperimentima naučnici su zaključili da postoji osam važnih događaja koje djeca ne zaboravljaju i koji su za njih izrazito važni.
- Odlazak u vrtić ili u školu
Ovo je ubjedljivo najčešće sjećanje. Iskustva su različita – iz vrtića se djeca obično sjećaju plača nakon što su predana na ‘milost i nemilost’ tetama, a iz prvog razreda osnovne uglavnom nose lijepa sjećanja: biranje odjeće, slaganje knjiga u torbu, razgovori sa mamom i tatom koji ih za ručice vode prvih dana škole…
Većini klinaca najljepše je sjećanje poljubac na rastanku te mame i tate koji mašu prije nego dijete uđe u školu.
- Prirodna okolina
Djeca među sobom dosta razgovaraju o kućama ili stanovima u kojima žive, o kućnim ljubimcima, školskim učionicama, parkovima… svemu što ih okružuje u svakodnevnom životu.
Zanimljivo, jasno se sjećaju stabla ili haustora gdje su se skrivali kad bi pala kiša. Prirodne nepogode – snijeg, oluja, prva tuča koju su doživjeli – djeca uz te događaje vežu intenzivne, ne uvijek ugodne emocije kojih se dugo i živo sjećaju.
- Skakanje, plivanje, penjanje
Djeca su u potpunosti usedsređena na sve što rade svojom voljom, pa tako i aktivna igra ima važno mjesto u dugotrajnim sjećanjima. Često su ta sjećanja najživlja kad je riječ o sportu – takmičenjima, treninzima, uspjesima i odustajanjima.
Psiholozi kažu da su ta sjećanja povezana sa zajedništvom, pripadnošću grupi, potrebom da vodimo ili budemo vođeni te da osjećamo da su drugi uz nas.
- Biti dobar u nečemu
Sjećanja na rane uspjehe, bez obzira je li riječ o pobjedi u gumi-gumiju između dvije zgrade ili na državnom takmičenju mladih muzičara, djeci dugo ostaju u pamćenju kao situacije u kojima su pokazala da su u nečemu bolja od prosjeka.
Zato svakom djetetu treba omogućiti da se osjeća kao pobjednik, odnosno roditelji mu trebaju pomoći da pronađe u čemu je jako dobro, pa bilo to i slaganje lego kockica.
- Ljudi koje volimo i koji nas vole
Svima su za zdrav razvoj važni prijateljstvo i bliski odnosi sa porodicom, ali zaista je zanimljivo i dirljivo slušati djecu koja govore o povezanosti sa dragim osobama – nisu mogli dočekati da škola završi da bi se družili, uživali su u ljetnim praznicima kod djeda i bake…
Tokom spomenutog istraživanja klinci nisu željeli crtati samo ljude koje vole, nego i one koji su njima bili posebno naklonjeni i čiji su ljubimci bili.
- Bebe i mala djeca
Gotovo svako dijete želi sačuvati uspomene na mlađu djecu i bebe (djecu komšije, rođaka, prijatelja svojih roditelja, kao i na mlađu braću i sestre).
Sjećaju se da su skupa jeli, koliko brzo su bebe rasle te, slično kao i roditelji, jasno pamte trenutke kad su ta djeca progovorila, naučila voziti bicikl i sl.
- Pripadnost zajednici
Pomalo neočekivano, tokom istraživanja klinci su puno govorili o pripadnosti zajednici, tj. kako grade odnose i postaju dio te zajednice. U ovu grupu spadaju dosta raznolika iskustva, odnosno ona iz vrtićke grupe, školskog razreda, sa profesorima i kaomšijama, sa putovanja…
- Nezaboravna mjesta
Mnoga djeca pamte i mjesta u kojima su bila, čak i mnoge detalje: zgrade u najvećem gradu koji su posjetila, kako su izgledale hotelske sobe i kreveti, gdje su ljudi ljubazni i nasmijani, a gdje ni ne primjećuju nikoga oko sebe…
Kako “blindirati” sjećanja
Razgovarajte sa djecom o različitim dešavanjima, o tome zašto se nešto dogodilo, često prelistavajte porodične albume i gledajte videozapise, zamolite ih da nacrtaju kako su se proveli na ljetovanju, neka naslikaju prvi dan škole… sve su to jednostavne aktivnosti koje djeca shvaćaju kao igru, a služe da zablindiraju sjećanja.