Sutra se obilježava 1. maj – Međunarodni praznik rada, ustanovljen kao dan sjećanja na velike radničke proteste u Čikagu 1. maja 1886. godine. Ekipa portala InfoBijeljina pitala je Bijeljince šta misle o proslavljanju ovog praznika i kako su planirali da ga obilježe, a svi su saglasni u jednom – da je svakome potreban bar jedan dan godišnje u okviru kojeg će se sa svojom porodicom i prijateljima opustiti, odmoriti i družiti.

Milenko Komlenović kaže da će za 1. maj pripremiti roštilj u dvorištu i da će vrijeme provesti sa unučićima.

 

- Ima smisla obilježavati Međunarodni dan rada, ali nije isti osjećaj danas i u godinama do početka rata. Do 90-ih smo se svi iskreno radovali, od djeteta do baka i djedova, bilo je nekog poleta. Ljudi su više bili zaposleni, čekao se 1. maj da ustanemo rano, odemo na izletišta i slavimo zajedno. Međutim, radnici su danas u podređenom položaju, većini je status nezavidan, ali nadam se da će se stvari mijenjati nabolje za omladinu – naveo je Komlenović.

 

Bijeljinac Sead Mujagić ističe da nije planirao obilježavanje 1. maja i da gleda na njega kao na svaki drugi dan u godini.

 

- Biću sa roditeljima, a iskreno ne vidim razlog zbog čega bih ga proslavljao. Nažalost, 1. maj obično služi mladima da se napiju, a u stvari ne znaju ni šta obilježavaju. Inače, zaposlen sam u inostranstvu, moja sva prava su ispoštovana, ali ne znam baš kakva je siutacija ovdje u Bijeljini. Vjerovatno nije sjajna – dodaje Mujagić.

 

Miro Mišković iz Bijeljine kaže da je pripremio meso za roštilj, ali da će u zavisnosti od vremenskih prilika odlučiti gdje će da obilježi 1. maj.

 

- Ne možemo mnogo da utičemo na radnička prava, ali mislim da treba proslaviti 1. maj i proveseliti se. Ako bude lijepo vrijeme sa porodicom i prijateljima ću otići na neko izletište, a ako bude kiše ostaćemo u dvorištu – ističe Mišković.

 

Savo Ristić došao je do grada kako bi nabavio još neke namirnice potrebne za pripremanje prvomajskog ručka.

 

- Obilježiću 1. maj sa ukućanima i bližom rodbinom. Smatram da ovaj praznik treba slaviti, okupiti se i odmoriti od svakodnevnih obaveza. Što se tiče prava radnika, tu ne možemo imati neki konačan sud. Sve zavisi kako ko tretira svoje radnike. Neki poslodavci se odnose prema njima dobro, neki loše – priča Ristić.

 

Eksploatacija radnika tokom 19. vijeka, niske plate i dugačak svakodnevni rad, doveli su do toga da 1. maja 1886. godine u Čikagu protestuje 40.000 radnika koji su isticali zahtjeve simbolizovane u tri cifre „osam“ – 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Policija je intervenisala, ubila šest i ranila oko 50 radnika. Veliki broj demonstranata je uhapšen, a vođe štrajka su izvedene pred sud. Petorica od njih su osuđena na smrt, a trojica na kaznu zatvora. 

 

A.Lj.

Tagovi

Vaš komentar

Komentari ( 0 )

---