Obraćanje tom sudu u Hagu omogućeno je zaključkom koji je usvojen na posebnoj sjednici Narodne skupštine polovinom marta ove godine, a na prijedlog predsjednika republičkog parlamenta.

Zaključkom je, naime, Skupština, u ime Republike Srpske, uputila zahtjev za arbitražno rješavanje spora između Republike Srpske i BiH, a u svojstvu strana ugovornica u Aneksu četiri Dejtonskog sporazuma, koji je Ustav BiH, i Aneksa deset koji se tiče mandata i ovlašćenja visokog predstavnika. Rok koji je ostavljen stranama da se izjasne istekao je krajem prošle sedmice te je tako otvorena mogućnost da se o trenutno gorućim pitanjima na domaćoj sceni izjasni i taj sud. 

Obrazloženje

Republički vrh ne priznaje Kristijana Šmita za visokog predstavnika od kada je u julu 2021. godine zamijenio u toj fotelji Valentina Incka jer nije imenovan u skladu sa procedurama u Savjetu bezbjednosti UN. 

To je, između ostalog, uz Šmitova posezanja za bonskim ovlašćenjima, bio i jedan od razloga za usvajanje zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH i o neprimjenjivanju odluka iz OHR-a na teritoriji Republike Srpske, a sve je posebno zakomplikovalo nametanje krivičnih odredaba prema kojima je nepoštovanje tih njegovih odluka krivično djelo, zbog čega je i počelo suđenje predsjedniku Republike Srpske u Sudu BiH i otvorena najveća politička kriza od Dejtona do danas u BiH.

Te činjenice su, naime, pobrojane i u zaključku koji su usvojili poslanici te pojašnjeno šta je navelo Srpsku da pomoć zatraži i putem arbitražnog suda, s akcentom na odluku Ustavnog suda BiH iz 2023. godine kojom su, kako piše u republičkom aktu, priznali visokog predstavnika kao zakonodavca, upozoravajući da tu ulogu, prema Dejtonu i Ustavu, imaju samo parlamenti. 

Riječ je, naime, o odluci U-27/22 kada su sudije u Sarajevu, odlučujući prema zahtjevu člana Predsjedništva BiH Željka Komšića i Šefika Džaferovića, u vrijeme podnošenja zahtjeva predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, za ocjenu ustavnosti amandmana na Ustav FBiH i izmjena Izbornog zakona BiH utvrdile da su amandmani i te izmjene u skladu sa Ustavom BiH. Time su dodijeljena zakonodavna ovlašćenja Hansu Kristijanu Fridrihu Šmitu, njemačkom diplomati, proglašavajući ga visokim predstavnikom. 

Stav Srpske je da je na taj način BiH učinila materijalnu povredu odredaba Aneksa četiri Dejtonskog mirovnog sporazuma jer Šmitu, kako je navedeno, nisu mogla biti priznata ni dodijeljena zakonodavna ovlašćenja i status visokog predstavnika u pravnom poretku BiH od strane njenog organa. 

- Bez relevantne rezolucije Savjeta bezbjednosti UN, koja je precizirana aneksom deset Sporazuma, i bez konsultacija sa stranama ugovornicama tog aneksa Šmitu je organ BiH - Ustavni sud dodijelio status zakonodavca i ovlašćenja visokog predstavnika u pravnom poretku. Šmitove aktivnosti u BiH nikada nisu primile naknadnu verifikaciju Savjeta bezbjednosti i praćene su aktivnim protestima stalnih članica Ruske Federacije i Narodne Republike Kine - piše u zaključku. 

U dijelu koji se odnosi na, kako piše, remedijalna sredstva preduzeta od strane Srpske je navedena privremena djelimična suspenzija Aneksa četiri, uz opasku da je u skladu sa odredbama Bečke konvencije o pravu međunarodnih ugovora Srpska usvojila i Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH sve dok Parlamentarna skupština BiH ne donese Zakon o Ustavnom sudu BiH. Privremeno je suspendovan i Aneks deset jer je Srpska usvojila Zakon o izmjeni zakona o objavljivanju zakona i drugih propisa Republike Srpske kojima su odluke visokog predstavnika skinute sa spiska akata koji se objavljuju u "Službenom glasniku". 

- Izostanak pisanog odgovora BiH u roku od 30 dana smatraće se pristankom na predloženu arbitražu, a eksplicitno odbijanje predloženog načina rješavanja spora od strane BiH smatraće se preuzimanjem odgovornosti za materijalno kršenje aneksa četiri i deset i ne ograničava Republiku Srpsku da samostalno ili u dogovoru sa zainteresovanim stranama pokrene odgovarajući spor - navedeno je u zaključku. 

Očekivanja 

Dragan Dakić, koji je profesor međunarodnog prava i pravni savjetnik predsjednika Narodne skupštine, potvrdio je za "Glas Srpske" da je istekao rok za dostavljanje odgovora. Pojašnjavajući da se u ovom slučaju ne radi o ad hok arbitraži, već sporu putem Stalnog sudskog tijela, kazao je da je BiH označena kao strana u postupku jer su njeni organi jednostrano mijenjali Aneks četiri u vezi sa Aneksom deset Dejtonskog sporazuma. 

- Suština je da smo rekli da interpoliranje Šmita u pravni poredak BiH, koje je počinio Ustavni sud BiH 2023, predstavlja kršenje i Aneksa četiri koji propisuje podjelu vlasti i nadležnosti u BiH, što je jedan od osnovnih aspekata svakog mirovnog ugovora, a to je uzurpirano i narušeno, te Aneksa deset koji propisuje imenovanje visokog predstavnika - kazao je Dakić. 

Smatra da je izvjesno da će, u konačnici, i biti otvoren sudski spor u Hagu. 

- Konstrukcija je bila takva da su strane imale 30 dana da se izjasne. Ako nas eksplicitno ne odbiju, znači da je BiH pristala na arbitražu između Srpske i centralnih organa BiH - rekao je on dodajući da se u istoriji Srpske to nije desilo. 

Pojasnio je i zbog čega je zapravo taj sud adresa.

-  Kao prvo, prihvata ovakvu vrstu sporova gdje jedna strana nije država. Srpska ne može da nastupi, na primjer, pred Međunarodnim sudom pravde, ali može pred ovim arbitražnim sudom. Kao drugo, izuzetno nam pogoduje ranija praksa suda u sličnim sporovima - rekao je Dakić. 

Zvaničnici su do sada, kaže, mahom koristili političke mehanizme i na taj način pokušali da izbalansiraju odnose u BiH. 

- Međutim, ugovorni kapacitet je bio potpuno zapostavljen. Vrijeme je da se aktivira i koristi jer nas u to iz dana u dan uvjeravaju Šmit i pravosuđe. Moramo da pokrenemo pravne i ugovorne mehanizme koje imamo i da stavimo do znanja da ne pristajemo na kvazipravila, jer će se u slučaju izostanka naše reakcije po međunarodnom i ugovornom pravu smatrati da smo na to pristali bez obzira na revolt koji pokazujemo u javnoj i političkoj sferi - rekao je Dakić. 

Smatra da je pravo na strani Srpske i da ohrabruju viđenja ljudi koji imaju veliko iskustvo u međunarodnim arbitražama, naglašavajući da je pravo u ovom slučaju na strani zvanične Banjaluke. 

- Mi smo privrženi Dejtonu i spremni da to pokažemo i dokažemo putem međunarodne arbitraže, da se pokaže da propaganda koja dolazi iz Sarajeva da Srbi sve ovo rade na mig Putina pada u vodu - rekao je. 

Ipak, postoji i jedna opasnost. 

- To je da se BiH izjasni pred sudom da ne priznaje njegovu nadležnost i da neće da sudi. To je u pravnom smislu nezgodna situacija, ali u političkom je to 100 odsto poena za Srpsku jer bi jako zvonilo u političkim krugovima da BiH nije spremna za sudsko rješavanje spora, da zna da će izgubiti, da čini pravno nasilje, da krši Aneks četiri čim ne pristaje na to sve. Ako, opet, dođe do spora, imamo razloge da vjerujemo u uspjeh - zaključio je Dakić uz naglasak da u BiH nije na sceni sukob, već pravni spor. 

Istog dana kada je usvojen zaključak o arbitraži, poslanici su prihvatili i Odluku o utvrđivanju nacrta ustava Republike Srpske i Zakon o zaštiti njenog ustavnog uređenja.

Nadležnosti

Stalni arbitražni sud je međunarodna organizacija sa sjedištem u Palati mira u Hagu, u Holandiji. On nije sud u tradicionalnom smislu, ali pruža usluge arbitražnog suda za rješavanje sporova iz međunarodnih sporazuma između država članica, međunarodnih organizacija ili privatnih stranaka. Organizacija nije agencija UN, ali je službeni posmatrač i ujedno i najstarija institucija za međunarodno rješavanje sporova.