Za dug i srećan zajednički život ne postoji formula. To se jednostavno tako samo od sebe namjesti. Naravno, pored ljubavi, potrebno je i obostrano veliko razumijevanje i tolerancija, jer život je "najteža stavka u životu" i treba ga znati proživjeti.

Ovako pričaju Marija (83) i njen suprug Anđelko Todorović (82) iz Suvog Polja, kod Bijeljine, koji su ovih dana proslavili 65 godina zajedničkog života.

- Marija je moja ljubav od malih nogu. Kad je pristigla za udaju, ne bih ja još da se ženim, slatko mi momkovanje, ali bogami, sve više momaka koji se interesuju za Mariju. "Anđelko, ostaćeš bez cure, udaće se" navale moji da me plaše i ubjeđuju, i ja se oženim u osamnaestoj godini. I nije mi nikad bilo žao zbog toga. Godinu dana kasnije rodi nam se ćerka Dragica, pa sin Milojko - priča živahni starina.

Anđelko je penzionisan kao rudarski nadzornik rudnika "Kreka".

Dobro zna šta je rudarski hljeb sa sedam kora, ali s ponosom ističe i podsjeća na radne pobjede i udarničko vrijeme, kada se godišnje kopalo po milion tona uglja... I u dvorištu je postavio spomenik svom rudarskom hljebu, kaže.

- Sve sitne nesporazume u braku, mi smo rješavali brzo, u hodu, bez suvišnog "zvocanja" i "jedenja džigerice". Znala sam za sve Anđelkove poslove i obaveze, i to sam poštovala - kaže baka Marija, koja je nedavno operisala kuk, i malo sporije hoda, ali ne odustaje od stare domaćinske prakse, da gost, putnik namjernik mora biti poslužen kafom i kolačima...

U moje vrijeme, osnovno u porodici je bilo, da se znao red u kući, i na njivi, i u kolu kada momci i djevojke zaigraju. Mladi danas, bez puno truda hoće sve preko noći, i dobra kola, i stan i udoban život... Moraš u životu ići postepeno, korak po korak, uz ljestvicu koja nije previše podignuta... Vjetar uvijek polomi one najviše grane. Nekada je bilo velika sramota razvesti se, a danas se mladi razilaze nakon nekoliko mjeseci zajedničkog života - kaže baka Marija.

Todorovići ističu da su zadovoljni svojim životom, uzdajući se da ih zdravlje još posluži, a dodatna sreća je smijeh i radost petoro unučadi i dvoje praunučadi...

ŠEŠIR

Anđelko se ponosi i šeširom, za koji tvrdi, da ga je tokom rata nosio Vladimir Nazor. Dobio ga je slučajno od prijatelja koji ga je pronašao odbačenog. Kasnije je utvrđeno da je šešir nekada krasio muzejsku postavku na Sutjesci...